Dragi papirko, odlučila sam uzeti mali predah od traženja posla. Posvetit ću se izložbama fotografija te dvije godine raditi što volim bez obzira na ishod
Željna sam ne razmišljati o zamolbama, životopisima kao što sam željna i ne ostavljati dojam neustrašive sveznalice za određenu vrstu posla. Željna sam biti slobodna dok sam u mogućnosti.
Iako psihički umorni od traženja i pokušaja shvaćanja pitanja ZAŠTO BAŠ MENI, jednostavno nam nešto u nutrini duše ne da da posustanemo, dignemo ruke od svega i predamo se. Svi u sebi manje više posjedujemo želju za uspjehom te težimo zacrtanom cilju.
Tako sam i ja odlučila ipak dignuti ruke od butika i financija, te se posvetiti organiziranju autorske izložbe.
Svi u sebi posjedujemo želju za uspjehom te težimo zacrtanom cilju
Napokon svojevoljno i privremeno opuštena od svojih briga, privukla sam tuđe.Oduvijek sam u sebi imala magnet za slušanje problema, koji sam čak i voljela zbog psihološke pomoći koju sam u tom trenutku mogla pružiti.
Ne tako ranog jutra dogovorila sam se za kavu s najboljom prijateljicom koja je nakon tri godine nezaposlenosti povukla (vjerojatno slabašnu) vezu za posao u novootvorenom butiku blistave budućnosti.
Tako čekajući je, čitala sam novine te naletjela na horoskop škorpiona u kojem je pisalo:
LJUBAV: U studenom će vam se pojaviti osoba koja će vam htjeti skinuti zvijezde s neba – i to će zapravo i učiniti. No za to morate platiti visoku cijenu, jer na kocki su vaša sloboda i samostalnost.
POSAO: Studeni će vas poprilično iscrpiti. Trošite energiju kao hrčak u kavezu, vrtite i vrtite taj kotač, a ne mičete se s mjesta.
No, bez brige, to će se u ožujku već promjeniti. Putanja vašeg uspjeha krenut će vrtoglavo u visine, a vaša će škorpionska upornost i hrabrost biti nagrađena – ugledom, ali i novčano.
ZDRAVLJE: Mučit će vas glavobolje koje će nakon posjeta doktoru nestati.
Ljubav i posao, dva najbitnija čimbenika u životu. Sve se vrti oko ljubavi i posla. U horoskopu prvo stoji ljubav, pa posao i tek onda zdravlje koje je nadaleko najbitnije od svega.
Sa smješkom sam ispustila novine i ispred sebe ugledala prijateljicu vidno uplakanu.
Iva je inače osoba krhke naravi, pa sam pretpostavila da ju je nešto potpuno nebitno izbacilo iz takta, no slušajući je, ipak nije bilo tako.
'Stara ovaj svijet nije normalan. Ja više tako ne mogu. Ne radim već tri godine, u ormaru imam sve kratke rukave, a vani je -20 stupnjeva, računi samo stižu, plaćanje najma stana se približio proučavanju nuklearne fizike, a na razgovorima za posao su me čak počeli i vrijeđati. Ja tako više ne mogu dalje, a sama sam potpuno bespomoćna.'
Nabrajala je te tako sve više svojim riječima dodirivala dno. Unatoč tome i dalje nisam mogla naslutiti o čemu je riječ.
'Kako je prošao razgovor? Obećava ili ne?', morala sam prekinuti jadikovku da uđem u srž prihvaćanja poraza. Nakon kratke stanke započela je s pričom.
Iva potpuno samouvjerena u svoje kvalifikacije i zadovoljavajući izgled potreban butiku krenula je na razgovor za posao.
Došavši u prostoriju gdje se isti odvijao predala je papire i radnu knjižicu (valjda) budućoj šefici koja je odlučivala o odabiru djelatnice.
Gospodična se iritantno i vidno podsmjehivala u Ivinu radnu knjižicu (koja je bila malo šarenija sa štambiljima, ali žena se trudila potražiti bolju budućnost, pa to ne bih nazvala smiješnim, već pohvalnim) te na kraju upitala radi li gdje trenutno.
Iva je rekla da ne radi na što se ova počela sve više čuditi te na kraju izvalila 'A što ste onda došli ovdje na razgovor za posao, ako nigdje ne radite?'
Shvaćajući možebitnu psihološku zamku da se proispita izdržljivost, odgovorila je 'Zato što smatram da sam komunikativna, dobro poznajem posao što trgovački što ekonomski, a i razumijem se u modu. Odan sam djelatnik koji teži sve višem postignuću posla koji obavljam.'
Ajde sada ozbiljno mi recite, zašto ste došli ako nigdje ne radite? Znate, po tome bi se dalo zaključiti da ste vrlo nesposobna osoba i da s vama nešto jednostavno nije u redu. Bila je dosljedna svom pomalo nebuloznom pitanju.
Iva ju je gledala te potpuno smireno objasnila svoj odaziv na oglas.
Nakon pola sata mučnog intervjua gospodična joj je rekla da će joj javiti bude li primljena, na što se nasmijala i nadodala, 'A ako vam ne javimo ništa onda niste', te pokrila rukom usta i doslovno prasnula u nemogući smijeh.
>> Sve Martinine kolumne pročitajte ovdje!
Iva se zahvalila i izišla iz prostorije u kojoj je orio taj isti usiljeni smijeh te ušla u auto koji su zalijevale suze.
Je li to bio psihološki igrokaz mlade poduzetnice i dokazivanje moći pred istim, ne mogu razlučiti, jer nisam bila prisutna, no prema njenoj priči dalo bi se naslutiti da je razgovor možda i krenuo u smjeru analize do ključnog trenutka gdje se mogla nanjušiti opasnost i konkurencija.
No, tko je ikada uopće rekao da je život lagan te da ćemo ga provesti kao pod majčinim krilom? Dobro je poznato da moramo proći kroz vraško trnje da bismo došli do zvijezda. Sigurna sam da je velika većina nas spremna na to putovanje.
