Kad svojoj osmogodišnjakinji pišem bajku, izmislim neku u kojoj djevojčice na početku priče nisu ostavljene i nesretne. 'Da bi jednom bila sretna zlato, ne moraš sada biti nesretna. Ni gladna. Ni mršava i izgladnjela. Ipak zdravo je sjetiti se piramide prehrane...'
Da nađeš svoj put ne moraš se izgubiti u šumi. Krpelji su češća pojava od zmija, pa i doslovno, ali šumski zrak te uglavnom može opiti više i dostupniji je od čarobnog napitka. Zlo uglavnom nije u crnoj šumi. Zlo je prije u žutoj štampi. I televiziji.
Ma koliko te fascinirali trapezi i žice, uistinu nije potrebno pobjeći s cirkusom, cirkus koji je uvijek pri ruci i pruža najveću garanciju za uspješni bijeg je onaj u glavi, ali ni to nije dobar izbor za bajku.
O ogledalima sam ti već sve rekla, plaženje jezika nažalost svi prije ili kasnije napustimo. Uglavnom... ne diraj ih prstima jer ostaju fleke, ne traži u njima ono čega nema s ove strane, a kad jednom budeš sama postavljala kupaonsku rasvjetu, zapamti da lampa uvijek treba osvjetljavati tebe, nikako ogledalo.
U svakom slučaju dokaz sreće, pa ni ljepote ne skriva se u ogledalu. Za ljepotu navodno čuda čini bjuti slip, ali ti fala bogu obećaješ u tom smislu kad sam već ja promašila susret i s vilom i vretenom. Ipak, kad se uspiješ probuditi, po buđenju je užasno važno da ostaviš svoj san ispod jastuka, a po izlasku iz kreveta ne hodaš bosa. Bolesni mjehur boli onako za pravo, a slomljena su srca ipak samo ukrasi na ogrlicama i mogu se kupiti na svakom kiosku.
Zabranjujem ti da ljubiš žabe. Ako slučajno i ugaziš u baru, operi stopala i baci te sandale. Cipele su, rekli smo, potrošna roba.
Prave prinčeve ljubi... jako, puno i strasno!
Više na tesari.blog.hr.
