Ona je 42-godišnja Dragana Eter, a njezina će vam priča pokazati da baš ništa nije nemoguće.
Od vrlo rane dobi Dragana je bila samostalna, nikada se nije uklapala u zadane okvire, a rad na kruzeru pružio joj je priliku da upozna ljude drugih kultura, nacija i vjera.
Shvatite vrlo brzo da kod kuće i nije tako loše kako vam se činilo. Stekla sam mnoga divna prijateljstva na brodu, a neka od njih i danas žive. Zarada je bila točno onolika koliko se vama radilo, ako ste se čupali za svakog gosta, imali ste više novca.
Ja sam već na samom početku znala da to nije karijera za mene, ali sam maksimalno iskoristila svaki trenutak i zaista uživala na beskrajnim pješčanim plažama Meksika, kupajući se na predivnim slapovima na Jamajci, istraživala divljine Belizea, ispijala koktele na Bahamima, posjetila kuću Ernesta Hemingwaya u Key Westu na Floridi i proputovala još puno mjesta. Iako je to bilo lijepo iskustvo, bilo je i puno neugodnih situacija, iskrena je.
Ipak, to joj je vrijedno iskustvo pokazalo da je kod kuće najljepše. Iako je jako dugo čekala svoju priliku za rad s diplomom ekonomista, došla je do pozicije logističara u jednoj inovativnoj firmi koja je sa svojim proizvodima osvojila više nagrada Emmy. No, kako kaže, koliko se god trudila čitav život doći do uredske pozicije, jednom kada ju je dobila, shvatila je da to nije ono što želi.
Otvorila firmu za soboslikarske i građevinske radove
Nakon što je sa suprugom uredila njihov stan, shvatila je što želi.
Suprug i ja smo 2018. kupili svoj stan koji je bio jeftin jer je bio u rasulu. Sljedeće dvije godine proveli smo renovirajući taj stan od poda do plafona i kad smo ga završili, apsolutno svi bili su oduševljeni i počeli su nas zvati da im napravimo neke preinake. I tu se već rađala ideja, ali u tom razdoblju života jednostavno nisam bila spremna na taj korak.
Spremnost se rodila u sekundi nakon razgovora s direktorom firme u kojoj sam radila kao logističar. On je primijetio moje nezadovoljstvo, vrlo smo se brzo dogovorili i ja sam već taj dan smišljala ime za tvrtku. Sada radim za sebe i iako sam većinom prljava i u radnom odijelu, moram priznati da uživam, kaže.
Nikad nije imala neugodna iskustva zato što je žena u naoko "muškom" poslu, a vjeruje kako je to zato što odmah od prve zna kako se postaviti.
Volim imati dokumentiran cijeli radni proces, kao i dnevnik rada. Moram reći da mi je najdraži trenutak bio kad su me zvali bivši klijenti s majstorom na videopozivu i tražili me savjet. Tada shvatite da to što radite ima smisla i da s vremenom možete biti samo još bolji.
U ovom je poslu najbitnije da ono što radite bude napravljeno prema pravilima struke, da nema fuširanja i preskakanja. Ako tako radite i na vrijeme plaćate svoje obveze, vaš uspjeh postaje neupitan. Budući da nisam egotriper, ne zanima me previše što misle ljudi kad me vide na cesti u prljavom radnom odjelu, ali moram priznati da vidim više mrkih pogleda od žena nego od muškaraca, iskrena je.
No to ju ni najmanje ne zanima jer sada napokon živi život u kojem uživa punim plućima.
Dragana i suprug posvojili su djevojčicu
Uz sve to, Dragana je i majka 14-godišnje posvojene djevojčice kojoj može biti pravi primjer neustrašive žene. Put do ostvarivanja u majčinskoj ulozi za nju je bio pun izazova. Iako su se ona i suprug odavno dogovorili da bi željeli jedno biološko i jedno posvojeno dijete, u taj se plan umiješao rak grlića maternice, a iako je otkriven u ranom stadiju, trudnoća vise nije bila opcija.
Zato su ona i suprug odlučili započeti proces posvajanja.
U listopadu 2020. poslali smo pismo namjere. Nakon mjesec dana nazvala sam centar da pitam jesu li ga dobili, na što sam dobila bahati odgovor da čekam i da će mi se netko javiti. Nakon još mjesec dana bez odgovora nazvala sam opet te dobila isti odgovor istog tona, na što sam opet pristojno pozdravila i poklopila. Isto sam ponovila i nakon tri mjeseca od slanja pisma pa opet dobila isti odgovor.
Svaka djevojčica mora znati da muškarac nije uvjet za sreću, kaže Dragana.
Odlučila sam pričekati stoti dan od slanja pisma kako bi moj prigovor da čekam sto dana bio što dramatičniji. I tako je i bilo, ta nesretna cura koja se taj dan javila na telefon Centra za socijalnu skrb opet je bila hladna i otresita, na što sam ja pukla i rekla da dolazim sutra s odvjetnicom. Nakon toga su nas odmah primili, prisjeća se Dragana.
U registar posvojitelja ušli su u svibnju 2021., sa željom da posvoje dvoje djece koja su u Rodi. No ispalo je drukčije. U srpnju 2021. primili su poziv koji će im promijeniti život.
Zvali su nas i rekli da imaju 11-godišnju zdravu curicu, na što smo mi odmah rekli da može. Čudili su se i rekli da nismo normalni ako možemo pristati na dijete koje nismo upoznali. Rekli smo im da nismo u dućanu i da ne želimo birati, nisu ni one žene koje su rodile birale. To ljeto dolazili smo u posjete i družili se s njom, a ona se k nama doselila krajem kolovoza 2021.
Otad je s nama i naravno da iako ima teških trenutaka, ima puno više onih lijepih. Uživamo gledajući je kako odrasta, kako se formira kao ličnost, kako se mijenja i postaje divna mlada cura koja ima ogromno srce i koja iz dana u dan pokazuje koliko je bitno graditi sebe prije nego išta drugo, kaže nam ponosna mama.
Dodaje kako svi oni koji razmišljaju o posvajanju moraju biti svjesni toga da neće od prvog dana sve biti divno, pogotovo ako se radi o starijem djetetu. Također, vrlo je važno da oba roditelja, a žena posebno, i psihički budu spremni na to.
Mnoge žene koje ne mogu biti biološke majke već pate u duši i sigurno su u nekoj mjeri traumatizirane, pa bi ih početno dječje odbacivanje moglo prebrzo slomiti. Ista je poruka i za muškarce - ako niste u to ušli s odlukom u srcu da ćete pomoći tom djetetu pod svaku cijenu, možda bolje da u to i ne ulazite.
Prvih dana plakala sam kao kišna godina i bilo je jako teško, a onda mi je prijateljica poslala poruku: 'Ako se vežete za nekoga s teškom prošlošću, prihvatite da u nekim danima neće moći izraziti ljubav, oni su previše zauzeti pokušajima da dišu' i tada sam shvatila da koliko god da mi je teško, njoj je još i teže.
Također, sva ona obećanja dok ste u procesu da ćete imati grupe potpore, da ćete imati psihologa na raspolaganju, to zaboravite. Mi nismo uspjeli dobiti nikakvu pomoć ni od koga, vjerujte mi, dok se nismo obratili udruzi Luka Ritz, kojoj smo beskrajno zahvalni na potpori koju je pružili našoj kćeri, a i nama kao roditeljima. Naš cijeli proces od dana slanja pisma namjere do dana potpisivanja papira trajao je deset mjeseci, zaključuje Dragana.
Zato danas ta 14-godišnjakinja ima priliku za novi život, uz majku koja joj svim svojim postignućima primjerom pokazuje sve što jedna žena može postići.
Uvijek joj govorim koliko je bitno graditi sebe i stvoriti sebi život u kojem ti je ugodno i gdje ne ovisiš ni o kome, a kada upoznaš nekoga tko je vrijedan tvog vremena, njega pustiš u svoj život. Učim je i kako svaki cilj koji si postavi može ispuniti, kako je svaki neuspjeh samo pokušaj i da nikada ne odustaje od svojih snova.
Sretna sam što imam supruga koji je moj partner u svemu i ujedno moj najbolji prijatelj. Toliko smo dobro kliknuli od prve da se i dalje čudim koliko se dobro nadopunjavamo. Kad me kći pita nešto vezano za ljubav, uvijek joj kažem da kada upozna dečka koji će je tretirati kao mene moj muž, onda će znati da je to to, zaključuje ova ponosna mama i poduzetnica.
