U jednom intervju izjavili ste da niste tipična žena, zbog čega to smatrate?
Zato što mi je najdraže biti bez šminke, mnoge žene koje znam ne mogu ni zamisliti da se pojave negdje bez šminke, makar maskaru moraju staviti. Meni to ne predstavlja nikakav problem, najviše volim biti bez ikakve šminke. U životu nisam bila kod kozmetičarke primjerice, ne bojam kosu - to sam učinila jednom u životu i nikad više, grozim se dana kada ću to zbog sijedih morati hehehe. Izrazito rijetko me opali inspiracija za obuvanje štikli i oblačenje haljina. Između lijepe ženstvene torbe i ruksaka, ja bih izabrala ruksak.
Znam što je primjerice tipla, znam bušiti, brusiti, farbati, gletati, ne zazirem od tih kako kažu tipično muških poslova, dapače uživam u njima. Prije ću speći vola na ražnju i zamotati 150 sarmi nego ispeći kolač.
Što za vas znači pojam ženstvenosti? Kada se vi osjećate najženstvenije?
Po meni je ženstvenost vibra koju zračimo. Ma naravno da se osjećam super kad se kako bi se reklo "namontiram", ali ima tih nekih trenutaka kada zaista nije bitno kako smo se obukle ili našminkale već je doista stvar trenutka. Kada vam partner na dan kada se osjećate loše i mislite da izgledate kao da ste ispale iz kante za smeće udijeli poljubac ili nježnost i to kako bi se reklo ničim izazvan - mislim da bi se svaka žena osjetila ženstvenom u tom trenutku bez obzira na sve ovo nabrojano ranije.
Sebe opisujete kao vrlo direktnu i nimalo nježnu osobu, a te osobine možda nisu tipično ženske. Smetaju li vas uvriježeni standardi prema kojima takve osobine umanjuju nečiju ženstvenost?
Blesavo mi je to, da. Eto ja sam primjer, ali nikada se zbog toga nisam osjećala manje ženstvenom ili da mi je nedostajalo da me itko smatra ženstvenom.
Često se pod pojmom ženstvenosti podrazumijevaju duga kosa, šminka, štikle... Smatrate li da bi se to trebalo promijeniti, odnosno da ženstvenost treba podrazumijevati i neke druge stvari, a ne biti tako usko određena?
Ja mislim da smo mi žene toliko jake i izdržljive da po meni upravo to spada pod pojam ženstvenosti.
Kaže se da je ljepota u oku promatrača, može li se isto reći i za ženstvenost, odnosno da je nekome ženstveno nešto što nekome drugome nije?
Apsolutno! Mislim da smo najženstvenije kada se osjećamo dobro, tada zračimo! A najčešće to nema nikakve veze s tim jesmo li se "uredile" i kako izgledamo. Pa čak i ako se osjećamo ženstveno to ne znači nužno da ćemo baš svima biti ženstvene. Ali znate što? Bitno je kako se mi osjećamo, a ne što drugi misle!
U redakciji emisije "Provjereno" u kojoj su većinom žene kruži šala da ste vi i Mato Barišić jedini frajeri u redakciji, možete li nam otkriti neke situacije zbog kojih vas zezaju da je tako?
Iako sam iz Dalmacije cijeli život živim u Zagrebu i imam dubok prodoran glas sa zagrebačkim naglaskom, pa me često zezaju da zvučim kao "mali iz Dubrave", ne samo zbog glasa već i načina na koji govorim kada se uzbudim oko nekog pitanja ili kada mi zasmeta neka nepravda. Često radim teme gdje sam izložena rizičnim situacijama na koje nježniji spol po nekoj kakti definiciji ne bi trebao pristajati.
Sitne sam građe pa je onda to sve kad se zbroji još smješnije jer je poprilično nespojiv moj glas, način govora, gard i nježna građa tijela. Na tapeti sam svako malo, ali mi to ne smeta jer obožavam kad se smijemo u redakciji.
Ekipu "Provjerenog" opisuje se i kao hrabru jer ste pri razotkrivanju afera, nezakonitih radnji i sličnog često izloženi prijetnjama, i verbalnim i fizičkim. Doživljavate li se vi hrabrom? Mogu li hrabrost i odvažnost biti ženstvene?
Često mi ljudi govore da sam hrabra. Ja nekako ne promišljam o sebi na takav način jer najčešće ne razmišljam o sebi uopće već razmišljam o tome što radim. Mislim da hrabrost i odvažnost itekako mogu biti ženstvene, pa pogledajte koliko se samo filmskih ženskih likova gradi upravo s tim odlikama.
Imate i jedan možda netipičan hobi za žene – ribolov. Koliko ste vješti u tome, otkuda ljubav prema ribolovu?
Cijeli život sam vezana uz more, valjda i genetika predodredi neke stvari u životu. Obožavam more i sve uz njega. Od malena mi je najdraže bilo pecati, mogla sam to raditi satima. Kroz pubertet bih doslovce iz izlaska s minimalno spavanja u šest ujutro išla s tatom i njegovim prijateljima na ribe.
Sada na žalost ne upražnjavam taj hobi koliko bih htjela, ali to mi je istinski gušt. Ima nešto opuštajuće u plutanju na pučini i osluškivanju dubine. Ne opterećujem se s tim jesam li ulovila nešto ili ne jer je sam taj ritual odlaska na pučinu potpuno dovoljan za nahraniti dušu.
Imate li poruku za žene koje sumnjaju u svoju ženstvenost, koje se ne osjećaju dovoljno ženstveno, odnosno misle da nisu ženstvene? Možda poruku i za žene kojima je u redu što nisu dovoljno ženstvene, u smislu da bi se žene trebale više osvijestiti da je u redu ako nisu ili ne žele biti pojam za ženstvenost?
Mislim da smo kao društvo predugo robovali stereotipima i drago mi je da se to konačno mijenja. I ne, ne moramo sve biti savršene sa savršenim proporcijama, porculanskim tenom i malim nosićima u savršenim krpicama. I nismo ništa manje ženstvene ako ne ulazimo u te kategorije. I ukoliko se ne osjećamo ženstvenima zaista ne vidim problem u tome jer to što smo "kao" nježniji spol stvarno ne znači da smo nježne i slabe.
Pa znate i same koliko toga možemo podnijeti, što smo sve kadre izmanevrirati, što sve samo u jednom danu napravimo, obavimo. Dakle kapa dolje drage žene! Sretan nam naš dan!
