Razlike u karakterima, navikama i očekivanjima sasvim su normalne. Problem često ne nastaje zbog velikih sukoba, nego zbog sitnica koje se s vremenom gomilaju. Nenajavljeni dolasci, različiti pogledi na odgoj djece te komentari o kuhanju, kućanstvu ili načinu života mogu postati puno veći problem ako se o njima nikada otvoreno ne razgovara.
Ne treba vam posrednik
Snahi nešto zasmeta pa kaže partneru da razgovara sa svojom majkom. Svekrva nešto zamjeri snahi pa se požali sinu. On tako postaje posrednik između dvije odrasle osobe, a bezazlena situacija lako preraste u puno veći nesporazum.
Problem je i u tome što se poruka putem treće osobe gotovo uvijek barem malo promijeni. Nestane ton kojim je nešto izgovoreno, izgubi se kontekst, a ono što je trebalo biti obična molba može zazvučati kao kritika.
A postoji jedna jednostavna navika koja bi odnos snahe i svekrve mogla učiniti puno boljim: razgovarati jedna s drugom umjesto jedna o drugoj.
Zato direktna komunikacija može napraviti veliku razliku
Ako vam, primjerice, ne odgovaraju nenajavljeni dolasci, puno je zdravije svekrvi mirno reći da biste voljeli da se prije dolaska čujete nego partneru danima govoriti kako vam njegova majka ide na živce. Isto vrijedi i za svekrvu – ako nešto želi pitati ili predložiti snahi, najbolje je da se obrati upravo njoj.
Ne znači da morate postati najbolje prijateljice
Otvorena komunikacija ne znači da snaha i svekrva moraju biti bliske poput majke i kćeri niti da se moraju slagati u svemu.
Zapravo, sasvim je dovoljno izgraditi odnos u kojem postoji međusobno poštovanje i prostor za iskren razgovor.
Pritom je važno birati način na koji nešto govorimo. Postoji velika razlika između rečenice: "Vi uvijek dolazite kad vam se prohtije" i: "Bilo bi mi puno lakše kada bismo se prije dolaska čule."
Granica je ista, ali druga rečenica ne zvuči kao napad.
I upravo takvi mali razgovori mogu spriječiti velike obiteljske svađe. Kada obje strane znaju da mogu nešto reći bez straha da će druga odmah zauzeti obrambeni stav, nestaje potreba za prepričavanjem, nagađanjem i stvaranjem savezništava.
Odnos koji pripada samo njima
Sin ili partner, naravno, i dalje ima važnu ulogu, posebno kada je riječ o ozbiljnijim obiteljskim granicama. No ne mora biti uključen u svaki nesporazum između dvije žene koje su sposobne same izgraditi vlastiti odnos.
A taj odnos možda nikada neće biti savršen. Ponekad će biti topao i blizak, ponekad pristojan i pomalo distanciran – i oboje je sasvim u redu.
Jer dobar odnos snahe i svekrve možda počinje upravo onda kada počnu razgovarati jedna s drugom umjesto jedna o drugoj.
