Temeljem dojava i izraženih sumnji nekih od najpoznatijih hrvatskih vinara, provjerili smo krije li se u bocama najprodavanijih hrvatskih plavaca uistinu ono što piše na etiketi.
Odabrani plavci nezavisno su se testirali na dvije različite vrste testiranja, u nezavisnom laboratoriju te na Agronomski fakultetu u Zagrebu. Nakon rezultata otkrivena su fascinantna saznanja. Neka jeftina vina puno su boljeg okusa od iznimno skupih koje zbog gljivice bretanomyces gube na okusu i mirisu.
Dok su neki kupci svjesni mogućih prevara, neki od njih ne vjeruju u mogućnost prevare s kvalitetnim vinima.
Tako je kod šest najprodavanijih hrvatskih plavaca testirana rezina metanola, sumpora, teških metala i Ph vrijednosti, koji su bitni za kvalitetu vina.
Na Agronomskom kvalitetu testirana su dva vina s cijenom od dvadesetak vina koja su imala zadovoljavajući okus i boju, skupi vrhunski plavac s cijenom od 97 kuna bio je čudnog okusa i mirisa, dok je četvrti plavac cijene preko 100 kuna zadovoljio kvalitetu.
Neodgovarajuća tehnologija, neznanje te loša higijena vinskih podruma mogu utjecati na proces degradacije vina koja se najčešće javlja između treće i četvrte godine starosti kada bakterija bretanomyces.
Ista ta gljivica se ne javlja kod jeftinijih vina jer ona imaju puno jednostavniji kemijski sastav.
Od 13 vrhunskih plavaca samo 4 zaista zaslužuju taj epitet, dok 4 vrste vina uopće ne bi ni smjela biti na policama trgovina.
