Priča o mladićima koji se zbog besparice odluče baviti striptizom kako bi riješili svoje egzistencijalne probleme garantira smijeh do suza. To bi sigurno potvrdilo i više od 120.000 gledatelja diljem regije koji su imali priliku pogledati ovu sad već kultnu predstavu.
Postava se ponešto mijenjala kroz godine, ali Adnan Goro jedan je od glumaca koji su dio ekipe od samog početka. Prilikom rada na tako dugotrajnom projektu lako može doći do zasićenja ulogom, ali njemu to predstavlja nikakav problem.
S obzirom na to da predstavu igram s prijateljima koji su fenomenalni glumci, uvijek se prije svega dobro zabavljamo tako da se zasićenje uopće ni ne nazire. Predstava suštinski govori o jednom od najvećih problema koji smo imali prije 6 godina, a to je nezaposlenost. Mislim da je taj problem sada čak i veći tako da je itekako aktualna i dan danas, kaže nam Adnan.
Glumom se bavi još od tinejdžerskih dana, uz veliku podršku obitelji: U srednjoj školi sam počeo glumiti i nikad nisam stao niti sam bilo što drugo više želio.
Za razliku od filma i televizije, gluma u kazalištu je živa umjetnost koja uvelike ovisi o kontaktu s publikom. Adnan potvrđuje kako upravo to najviše nedostaje glumcima u vrijeme pandemije: Starije kolege kažu da im je ovaj period strašniji i od tih ratnih godina baš zbog te otuđenosti, nezamisliv je naš posao bez tog nužnog kontakta, ali evo vraćamo se lagano, nadam se da će vrlo brzo doći vrijeme kada će sve ovo biti samo uspomena.
Zagrebačkim gledateljima obećava dobru zabavu u Ludoj kući i poručuje kako jedva čeka da stane pred njih: Izaći pred publiku i probuditi bilo koju vrstu emocije je izuzetno težak posao, a nasmijati ih u vremenu kada smo okruženi samo problemima još teži, ali je zato nevjerojatno zadovoljstvo kada uspijemo.
Davor Sabo još je jedan član originalne glumačke postave Dame biraju koja je jedna od njegovih prvih profesionalnih predstava. Zato ima posebno mjesto u mom repertoaru. Uvijek joj se rado vraćam i zaista uživam u svakoj izvedbi. Nakon ovoliko godina igranja uvijek tražimo načine da predstavu osvježimo i obogatimo i poprilično uspješno to radimo, smatra Davor.
I više nego uspješno, sudeći po reakcijama gledatelja koji ne mogu pronaći dovoljno riječi hvale za predstavu. Davor se slaže s tvrdnjom kako je ponekad teže iznijeti komičnu ulogu, ali napominje kako su sve uloge zapravo splet žanrova: Komedija kao žanr je generalno izuzetno zahtjevna, mnogo je zamki u koje se može upasti, a ponajveća je ona da nešto 'mora biti smiješno' i obično ti pokušaji budu bezuspješni. Svaka uloga, bez obzira u kojem žanru da igrate, nosi sa sobom i komediju i tragediju i još mnogo drugih životnih aspekata, tako da je ogroman posao iznijeti i napraviti jednu kvalitetnu, ali u tome zapravo i jeste čar ovoga posla.
I on je, poput mnogih svojih kolega, rano osjetio ljubav prema glumačkom pozivu: Mislim da se ta ideja stvarala u meni od malih nogu, negdje pred kraj gimnazije se artikulirala u stvarnu želju i potrebu i kasnije su stvari išle same od sebe, prirodno.
Kazalište je njegova prva ljubav i raduje ga to što ono opstaje bez obzira na sve, uključujući i pandemiju. Teatar je opstajao u mnogo težim vremenima i preživio je mnoga teška i mračna razdoblja svjetske povijesti pa će tako preživjeti i ovu pošast koja nas je snašla. Naravno da nedostaje kontakt sa publikom i naravno da je neobično igrati u ovako reduciranim uvjetima, ali i pored toga se nalaze načini za održavanje repertoara i stvaranje novih predstava i tu zapravo teatar pokazuje da je neuništiv, zaključuje Davor.
Uz Davora i Adnana, Emir Fejzić također je originalni član Dame biraju i zagrebačka publika već ga dobro poznaje.
Iskreno, poželio sam igrati ovu predstavu jer dugo nismo glumili zbog pandemije. Jedva čekam da stanem ponovo na scenu sa svojom bandom, kazao je.
Emir se može pohvaliti kako je jedan od rijetkih sretnika koji je i usred pandemije glumio u teatru: Zadnje što sam radio je bila predstava 'Ništa nas ne smije iznenaditi' u Pozorištu mladih Sarajevo, u režiji Aleša Kurta. Ova predstava je nastajala u jeku pandemije.
Baš kao i ostatak ekipe, zagrebačkoj publici Emir obećava dva sata dobre komedije koja će sve nasmijati do suza.
Iako je skidanje naočite i markantne glumačke postave sigurno doprinijelo njezinoj popularnost, kao glavni adut predstave publika ipak ističe humor.
Neki će ga opisati kao prepoznatljiv bosanski humor koji tako lako dopire do publike i odmah je osvaja. Sistem nam niti u jednom segmentu ne funkcionira pa nam nije preostalo ništa drugo nego da zbijamo šalu na račun svega i svačega. A toliko godina smo u banani da smo odlično ispekli zanat, odgovara Sanjin Arnautović na pitanje u čemu je tajna bosanskog humora.
Sanjin je prisilnu poslovnu stanku zbog pandemije iskoristio za osobni i glumački razvoj i napredak, a siguran je kako baš ništa ne može zaustaviti ni razvoj umjetnosti: Umjetnost preživljava stoljećima, a unutar toga i ratove i pandemije i raznorazne pošasti i uvijek pronađe neki način kako da dođe do publike. Živimo u vremenu u kojem preko mnogih platformi možemo komunicirati s publikom. Ono što je nedostajalo je živi kontakt.
Njega će ostvariti večeras u Ludoj kući, pred publikom koja je već dugo gladna smijeha i zabave. Neprocjenjivo je iskustvo toliko godina i toliko puta odigrati jednu predstavu. Taj život predstave je poput života jednog čovjeka, donosi lepezu različitih iskustava, kako na sceni, tako i izvan nje, i nikada ne može doći do zasićenja. Upravo zbog toga što glumci sadržaj crpe iz života i iskustva, i prenose to na scenu, mi predstavu i likove obogaćujemo sa određenim društvenim aktualnostima koja nam se učine interesantna i pripadajuća našoj predstavi, zaključuje.
I dok se Sanjin u glumu zaljubio kada je kao srednjoškolac na Brodwayju pogledao mjuzikl Mamma Mia, njegov kolega Mak Čengić imao je potpuno drugačiji sudbonosni susret s ovim pozivom.
Dva dana prije prijamnog, saznao sam da u Sarajevu postoji Akademija scenskih umjetnosti. Zbog prijatelja odlazim na prijamni i zaljubljujem se u poziv usput. Sada ga ne bih mijenjao nizašto, priznaje Mak.
Kaže kako kod njega baš nikad ne dolazi do zasićenja ulogom u Dame biraju jer se s kolegama na sceni uvijek dogodi nešto novo i neočekivano.
Upravo im se zato i gledatelji redovito vraćaju. Naša predstava je kao voda sa Slatkog ćošeta na čarsiji. Ako se jednom napiješ, sigurno ćes opet doći, zaključio je Mak.
Kao i svaka druga predstava, tako je i 'Dame biraju' živa materija koja svaki put dobija nešto novo, drugačije, što ovisi i okolnostima u kojima igramo, našem raspoloženju i energiji, smatra Dalibor Brkić.
Objašnjenje za popularnost bosanskog humora Dalibor pronalazi u poistovjećivanju publike: Prvenstveno je to zbog toga što su uvijek u pitanju svakodnevne teme koje se tiču običnog čovjeka. Ljudi se prepoznaju u tome i reagiraju jer je ono što dolazi sa scene blisko i u načinu interpretacije razumljivo.
Dalibora uskoro čeka i nova predstava. Ovih dana u Narodnom Pozorištu u Tuzli počinjemo raditi Hamleta sa Zlatkom Pakovićem i jedva čekam da ponovo prolazim kroz proces rada na predstavi s kolegama, pod njegovim vodstvom, kaže Dalibor koji priznaje kako je pandemija kazalište dovela u dosad neviđenu situaciju.
Ovo su totalno nove okolnosti, pogotovo za kazalište jer tu smo uvijek u direktnom kontaktu sa publikom. Ali kazališta rade i u ovakvim okolnostima i nadamo se da će i ovome doći kraj te da će prestati bilo kakva ograničenja, poručuje glumac.
Šećer uvijek dolazi na kraju pa je tako u ovom predstavljanju glumačke postave došlo vrijeme i za jedinu ženu u ekipi. To je Nancy Abdel Sakhi.
Kao i momcima, i njoj je baš svako izvođenje predstave drugačije. Okolnosti su drugačije, raspoloženja su drugačija od izvedbe do izvedbe, publika je drugačija. Sve oko nas je podložno promjenama. Tako i samo igranje. Osobno mi je najdraži dio kada unutar samog igranja budem sama sebi teška, a onda izađem na scenu i dogodi se promjena. Podsjetnik da to što dajete od sebe rezonira, pronalazi uho, podsjeti vas na smisao svega, priča Nancy.
Smatra da je humor nužan za ljude, a žanr komedije opisuje kao vrlo kompliciran: Ukoliko nemate mjeru, vrlo lako posrnete i odete u jednu drugu krajnost - neumjesnost. Kao i u životu.
Na pitanje u kojoj su zemlji naišli na najbolje reakcije publike, i Nancy i dečki slažu se kako su upravo Hrvatice najvatrenije, a posebno ističu Splićanke. Hoće li purgerice večeras u Ludoj kući uspjeti nadmašiti Dalmatinke vidjet će oni koji su na vrijeme osigurali kartu za predstavu koja je i ovaj put očekivano rasprodana.
