Zarazni osmijeh popraćen iskrenim sjajem u očima jedan je od Julijinih zaštitnih znakova, a spontanost i prirodnost kojom zrači čine da ju doživljavamo istovremeno i kao veliku zvijezdu, ali i kao djevojku iz susjedstva, prijateljicu s kojom bismo rado popile kavu, nasmijale se do suza, ali i isplakale joj se na ramenu.
Filmovima kao što su Zgodna žena i Odbjegla nevjesta osvojila je srca mnogih, ali je u njima pokazala i da se od nje mogu očekivati još veće i još ozbiljnije uloge.
Na takvo što nije trebalo čekati dugo, 2001. stiglo je iznimno priznanje za njezin glumački rad i talent zahvaljujući besprijekornom filmskom utjelovljenju nepokolebljive odvjetnice u borbi za pravdu Erin Brokovich.
Julija je u jakoj konkurenciji u kojoj su se nalazile i Juliette Binoche, Laura Allen i Laura Linney osvojila prestižnu titulu najbolje glavne glumice te kući ponijela statuu Oscara.
Osim o predivnoj Valentino haljini koja se i danas smatra jednom od najljepših ikad na oskarovskom crvenom tepihu, puno se pričalo i o njezinom govoru prilikom preuzimanja nagrade.
Već u samom startu, pri dolasku na pozornicu, Juliji je bilo jasno da će itekako premašiti zadane okvire i minutažu oskarovskih govora pa je odmah naglasila da će provesti neko vrijeme ovdje da kaže neke stvari.
Volim svijet!
I gospodine, radite sjajan posao, ali tako ste brzi s tim štapom. Zašto ne sjednete, jer ja možda više nikada neću biti ovdje, obratila se dirigentu Billu Contiju i tako svojim smijehom i spontanošću oduševila sve prisutne.
Dakako, izrazila je zahvalnost nominiranim glumicama i čast što se našla u takvom sestrinstvu, pritom se i našalivši da je njezino prezime po abecedi uvijek zadnje na listi.
U nastavku je rekla kako je oskarovski kipić jako lijep, popravljala haljinu, bila iskreno iznenađena time što se uopće može sjetiti imena svih ljudi kojima zahvaljuje, a u jednom je trenutku i prasnula u smijeh i još jednom rekla koliko je sretna što je na toj pozornici.
Autentično uzbuđenje, nevjerica i izražavanje bez ikakvih priprema i učenja govora napamet najviše su se odrazili u rečenicama poput: Zahvaljujem svima koje sam ikad upoznala u životu i Volim svijet!.
Pa zar ne bi tako dječje iskreno i sretno trebao reagirati svatko u tako velikim i značajnim trenucima, istinski ih cijeneći i uživajući u njima, bez razmišljanja kakav ćemo dojam ostaviti i hoće li nam se tko smijati?
A upravo je to ono što je Julia ovim nezaboravnim govorom donijela: čistu sreću, zahvalnost i nepretenciozan govor žene koja želi svoju radost podijeliti sa svima.
Bez zahvale stvarnoj Erin
Ipak, došlo je i do jednog propusta koji se glumici kasnije predbacivao, a to je činjenica da se usred zahvaljivanja svima koje poznaje, nije sjetila zahvaliti stvarnoj Erin Brokovich.
Julija se Erin ispričala riječima:
Tijekom svog izvantjelesnog iskustva... Nisam joj odala priznanje, sramotno, sramotno. S velikom poniznošću odajem joj veliko priznanje.
Brokovich je ispriku prihvatila te rekla da propust glumici nije ni uzela za zlo.
I baš zbog te pogreške Julija odaje još simpatičniji i autentičniji dojam. Došla je spontano, bez pripreme, pokazala iskrenu radost i uzbuđenje, i da, pritom i pogriješila.
Ali svi mi griješimo i ne možemo sve napraviti ili izreći po točno određenom planu ili programu, pogotovo u trenucima u kojima se prepustimo snažnim emocijama.
