Predstava Satiričkog kazališta Kerempuh
Predstava Satiričkog kazališta Kerempuh "Govori glasnije" (Foto: PR)
Kultura & zabava

"Govori glasnije": Dok postoji jedan glas, postoji i nada da je mrak moguće pobijediti

26-03-2018 Piše A.K.
komentari

"Govori glasnije“"naziv je predstave redatelja Bobe Jelčića u kojemu istražuje utjecaj atmosfere aktualnog postranog-predratnog stanja na živote pojedinaca, ali i čitavoga društva

Predstava "Govori glasnije!" autora i redatelja Bobe Jelčića, premijerno postavljena u nedjelju u zagrebačkom Satiričkom kazalištu Kerempuh, autorsko je poigravanje s motivima stvarnosti i fikcije koje teatar pretvara u mjesto konfrontacije – unutarnjeg i vanjskog, osobnog i zajedničkog, našeg i njihovog, moralnog i nemoralnog, stvarnog i izmišljenog.

Predstava je koncipirana kao poligon za polemično promišljanje stanja u kojemu se nalazi suvremeno društvo, povezivanjem sadašnjega trenutka – trenutka moralne degradacije gospodarski i politički devastiranog postratnog krajobraza – s trenutkom podjednako ideološki korumpiranog početka rata koji je taj krajobraz proizveo.

Država o kojoj je u predstavi riječ implicitno je današnja Bosna i Hercegovina, čije je stanovništvo trajni talac statusa quo socijalnih slabosti društva razdiranog nacionalnim i inim ideologizacijama.

U trendu Mačka se proteže Ne radi to bezveze Jeste li primijetili da to radi? Evo što znači kada se mačka protegne pred svojim vlasnikom Crna haljina je modni klasik koji nikad ne izlazi iz mode MODNI KLASIK 15 haljina koje stoje baš svima - a jedna košta samo 13 eura Pas drži glavu u krilu Dirljivi trenutak Nije samo znak privrženosti: Što vam pas želi poručiti kada vam stavi glavu u krilo?

Predstava je koncipirana kao poligon za polemično promišljanje stanja suvremenog društva. Bezizlaznost tog začaranog kruga stradanja maloga čovjeka potencirana je smještanjem radnje u Hrvatsku. U preklapanjima sadašnjeg trenutka s već proživljenim krije se kritika indiferentnosti društva općenito i poziv na preispitivanje lakonske nezainteresiranosti za sudbine svih koji nisu 'ja'.

Polazište za to preispitivanje je sudbina Branke, 56-godišnje Srpkinje koja, bježeći pred 'ratom', dolazi prijateljima u Hrvatsku pokušati stvoriti okolnosti za bolji život. Privremeno se useljava u dječju sobu, gdje se osjeća 'kao uljez i lijevo smetalo'. Oni ju prihvaćaju s toplinom i željom da joj budu od pomoći, ali su nesposobni istinski se zainteresirati za njezin jad.

U tom srazu prijateljskog prihvaćanja osobe u nevolji i stvarne odsutnosti interesa za tu istu osobu, nalazi se prostor polarizacije i esencijalne krize ljudskosti.

Preispitivanja se odvijaju kroz improviziranu igru glumaca i publike, koju se izravnim obraćanjem čini dionikom njihovih sudbina, koje tako postaju – ili bi trebale postati – dijelom kolektivne svijesti.

Polarizacija se odvija i kroz igru zamjene uloga i preklapanja stvarnog i izmišljenog – osobnosti likova na sceni dijelom su glumljene a dijelom glumljeno stvarne, odnosno, svi glumci istodobno su i oni sami i likovi koje igraju.

Zato se svi zovu svojim stvarnim imenima pa predstava graniči s igrokazom u kojemu glumci uskaču i iskaču iz uloga likova koje problematiziraju, čitavo vrijeme preispitujući i polemizirajući njihove reakcije, razmišljanja i osjećaje.

Predstava graniči s igrokazom u kojemu glumci uskaču i iskaču iz uloga likova. Branku igra Jadranka Đokić, zadržavajući svoje pravo ime, Vilim Matula je student-aktivist privremeno deložiran iz svoje sobe, što mu teško pada jer nema privatnosti sa svojom djevojkom, Ninom Erak-Svrtan. Njegovi otac i majka su Nikša Butijer i Petra Svrtan, Marko Makovičić je susjed, a Damir Poljičak prijatelj koji se dobro snašao u strukturama vlasti i kojega se zove kad treba 'nešto negdje pogurati'.

Kako je sve zamišljeno samo kao improvizirana igra za publiku, scenografija Miljenka Sekulića je 'u radu'; nedovršena dnevna soba i kuhinja jednog zamišljenog stana.

Dok tako promišljaju što bi jeli, s kim bi spavali i jesu li predebeli, čitavo se vrijeme klackaju između osjećaja distancirane odgovornosti prema osobi u nevolji, kontrapunktiranog s osjećajem odbojnosti prema nametnutim pitanjima savjesti.

Kao što naglo počinje, tako naglo i završava taj kazališni "povratak u budućnost"" jer (poručuje Jelčić) ista nas pitanja muče danas kao i onda, ista pravila preživljavanja jačeg vrijede i danas kao i onda, nepravde se perpetuiraju, povijest se ponavlja, mogli bismo tako u nedogled, a čitavo to vrijeme moramo i jesti i spavati i voljeti se i razmišljati o tome jesmo li predebeli.

Laže onaj tko kaže da teatar danas može išta promijeniti, zaključuju naglo, dižu ruke od jalovih rasprava i sjedaju za stol, to iskonsko mjesto okupljanja i zaborava.

Jedan glas, ipak, odbija odustati, a dok postoji taj jedan glas, postoji i nada da je mrak moguće pobijediti, pobijediti ga riječima, "pretvoriti ga u rječiti mrak, uporno govoreći glasnije, dok naša rječitost ne pobijedi"(Hina).

"Govori glasnije" je na repertoauru Satiričkog kazališta Kerempuh 8. 4. 2018. u 20 sati.
Predstava \ Predstavu "Govori glasnije" je režirao Bobo Jelčić Foto: PR

!Komentari su onemogućeni za ovaj članak.