Iako mi je draže živjeti u manjim sredinama, oduvijek sam bila fascinirana velikim svjetskim gradovima. Dublin je metropola, ali mislim da pridjev ''veliki'' baš i ne ide uz ovaj grad. Upravo to mi se i sviđa kod njega.

Galerija

 

Naime, Dublin tek zajedno s okolnim mjestima i okruzima ima malo manje od dva milijuna stanovnika. U usporedbi s ostalim europskim gradovima, čini mi se da je zapravo dosta sličan Zagrebu po veličini.

Zašto mi se toliko svidio Dublin? Od prve vožnje autobusom iz Ashbournea do Dublina i kod ulaska u grad jednostavno sam imala neki dobar osjećaj, ne znam kako to drugačije opisati. Usprkos tome što je bio siječanj i što je vjetar prodirao kroz kosti, Dublin mi je već taj dan ''sjeo''.

Nije čudesan niti grandiozan poput, na primjer, Londona. Mnogima se na prvu ne čini kao nešto posebno, ali ima ono nešto – onu staru dušu s bogatom poviješću i to se osjeti. Baš takve gradove obožavam. Čisto za usporedbu, kada sam bila u Milanu, oduševila me arhitektura i grandioznost, pogotovo interijer i eksterijer katedrale, ali me razočarao manjak duše toga grada. Nešto neopipljivo i neopisivo nedostajalo mi je dok sam prolazila milanskim ulicama.

Most Samuel Beckett
Most Samuel Beckett (Foto: Getty Images)


Najdraža stvar kod Dublina i sličnih gradova mi je to što čitav centar možeš propješačiti i tako uživati u svakom komadiću ulica kojima prolaziš. Možeš satima lutati svim sporednim ulicama, upijati povijest, uličnu umjetnost i irski ponos koji proždire svaki kutak centra, ali izgubiti se nećeš. Putem će vas pratiti naslikana lica slavnih ličnosti poput Oscara Wildea i Jamesa Joycea, na čija su djela Irci iznimno ponosni.



No spomenut ću i svoju najveću zamjerku Dublinu (iako nije Dublin kriv za to), a to su prokleti galebovi koji su mnogo odvažniji i proračunatiji nego oni naši. Iskreno, da nisam imala bliski susret s njima vjerojatno mi njihovo postojanje i ne bi zasmetalo.

Poolbeg svjetionik
Poolbeg svjetionik (Foto: Getty Images)

E, pa, ovako ide moja priča – izlazim iz jedne trgovine na Grafton Streetu, u jednoj ruci držim mobitel te pričam s mamom, a u drugoj škarnicl iz kojeg viri pecivo koje sam taman prvi put zagrizla prije nego što su mi se leteći pernati banditi bez pardona sjatili preko ramena, unijeli u lice i zagrizli pecivo. U istom trenu poletjeli su i škarnicl i pecivo, ta trojica galebova i hrpetina psovki.

Jedna od stvari koje mi se nalazi na životnom popisu želja, a koju sam ove godine prekrižila bila je proslaviti Dan sv. Patrika u Dublinu. Kakvo je to bilo fenomenalno iskustvo! Stotine tisuća ljudi na ulicama Dublina gledalo je paradu, a i ja sam bila među njima. Ta opipljiva atmosfera i ta pozitivna energija ispunile su zrak i pluća svih nas. Stvarno je to bio doživljaj koji ću pamtiti do kraja života.

Nažalost, nisam prečesto u Dublinu, pa vam ne mogu reći neka ''skrivena'' mjesta, ali ako se ikad nađete u tom divnom gradu, ovo su mjesta kroz koja ćete svakako proći i koja će vam se, nadam se, svidjeti kao što su se svidjela i meni.

Započet ćemo ovu turu s O'Connell Streetom i Henry Streetom. Prva je glavna ulica na kojoj se nalazi Spire, odnosno metalni ''šiljak'' visok 120 metara, što je sada najveća atrakcija te ulice. Osobno, nisam neki ljubitelj te instalacije.

Druga je ulica sporedna i jedna je od dviju ulica stvorenih za šoping u centru Dublina. Nakon što pređete most O'Connell, dolazite u drugi dio centra Dublina, koji je meni puno draži. Tu se nalazi Temple Bar, odnosno najpoznatije turističko odredište u Dublinu prepuno starih pubova i ''žive'' irske glazbe. Znam da je to već izlizano mjesto na čiju kaldrmu lokalci nikad ne bi kročili, ali ja ga jednostavno obožavam.

Malo dalje od toga nalaze se Trinity College, nezaobilazno mjesto u svakoj turističkoj turi, te Grafton Street, još jedna svjetski poznata ulica za šoping, koja će vas dovesti do parka St. Stephen's Green.

Nekoliko ulica dalje, odnosno paralelno s Grafton Streetom nalazi se Kildare Street, a na toj adresi stanuje Nacionalni muzej Irske – arheološki odsjek. Obožavam taj muzej jer na prvom katu ima predivan i detaljan dio vezan za dolazak Vikinga u Irsku.

Još jedna nezaobilazna stanica na ovoj turi jest Katedrala sv. Patrika i park. Postoji li išta 'irskije' od ovog mjesta? Pokušavam se sjetiti, ali ne ide. Međutim, upravo ono što nije tipično turističko mjesto u Dublinu najviše me fasciniralo, a to je svjetionik Poolbeg.

Doslovno je udaljen 20 minuta vožnje od centra, a vi se osjećate kao da ste u potpuno drugom svijetu. Pješčana plaža koja se prostire kilometrima i more kojemu se ne vidi kraj, a upravo se usred tog mora nalazi ogromni crveni svjetionik.

Dublin
Dublin (Foto: Getty Images)

Propješačit ćete sveukupno četiri do pet kilometara, tako da imajte udobnu obuću na nogama i bez obzira na to koje je godišnje doba – slojevito se odjenite jer tek je tamo vjetar nemilosrdan. Ali taj pogled, biti na takvome mjestu, osjećaj je jednostavno neopisiv. Mi smo doslovno bili u čudu jer nismo mogli vjerovati gdje smo zakoračili i da se takvo nešto nalazi u samome Dublinu.

Što se tiče jela i pića, na svakom koraku imate nešto u ponudi, ali ono što vam ja mogu preporučiti iz iskustva je The Barge. Zaobiđite restorane brze hrane i Starbucks te odite u The Barge. Udaljen je desetak minuta od St. Stephen's Greena i ima odličan omjer kvalitete i cijene. Sigurno nećete pogriješiti.

(nastavlja se)