Udarci majčina tijela o zid, modrice na rukama, iščekivanje kada će se otac vratiti kući i svojim tamnim oblacima uništiti one lijepe trenutke provedene sa psom Tobyjem i majkom Agnes među cvijećem – tako je izgledala svakodnevica devetogodišnje djevojčice Alice Hart.

Među jednima od najljepših korica u koje je ikad bio umotan neki roman krije se potresna obiteljska drama koja se zapravo događa unutar mnoga četiri zida, htjeli si mi to priznati ili ne. I upravo je zato autorica Holly Ringland, kojoj je roman Izgubljeno cvijeće Alice Hart prvijenac, u gotovo poetskom štivu progovorila o temi o kojoj se više nikada ne smije šutjeti.

Roman je podijeljen u 30 poglavlja, a svako od njih nosi ime prema određenoj vrsti cvijeća koje prati radnju. Primjerice, sve počinje crnom vatrenom orhidejom koja simbolizira želju za posjedovanjem, a upravo je to ono što je prisutno u Aliceinoj obitelji odnosno u njezinu ocu.

Idilične korice knjige skrivaju obiteljsku dramu

Naime, Alice s ocem i majkom živi na imanju na osami blizu mora. Njezini su dani ispunjeni čitanjem knjiga, iako nikada nije išla u školu, šetnjama i istraživanjem prirode s gluhim psom Tobyjem (koji je, usput rečeno, postao gluh jer ga je Clem Hart, Alicein otac, bacio u perilicu rublja) te slušanjem majčinih priča o cvijeću.

Svu tu idilu remeti otac. I ona i majka svakodnevno žive kao na rubu vulkana za koji se nikada ne zna kada će eruptirati. Majčin strah koji je prisutan kada pogledava prema kolnom prilazu čekajući supruga gotovo da se može osjetiti preko stranica romana, baš kao i veselje kada ga nema kod kuće.

Iako lokalna knjižničarka Sally, za koju će se kasnije pokazati da će odigrati veliku ulogu u životu ove djevojčice, primjećuje modrice na Alice i o tome obavještava policiju, nasilje ostaje obiteljski problem. I to traje sve dok čitavo imanje igrom slučaja ne zadesi požar u kojem pogibaju i majka, i otac, i Toby.

Prateći je do odrasle dobi, upoznajemo i druge članove njezine obitelji za koje Alice nije ni znala da postoje. Na imanju svoje bake June, Clemove majke, djevojčica se pokušava oporaviti od proživljene traume, a u tome veliku ulogu igra cvijeće. Baka June, koja se i sama bori s demonima, vlasnica je imanja cvijeća koje pruža sklonište ženama koje život nije mazio.

Korak po korak, Alice se uz pomoć terapeutskog psa Harryja, knjiga, novog prijatelja Oggyja i žena od milja zvanih Cvjetovi uspijeva othrvati tamnim oblacima anksioznosti, privremene nijemosti i ružnih snova.

Kako odrasta, tako sve više upoznaje jezik cvijeća i njegovu ulogu u obiteljskoj povijesti, a odlazak s imanja i prihvaćanje posla rendžera na drugom kraju zemlje promijenit će joj život.

Čitavu ovu radnju autorica je iznijela vrlo emotivnim i poetičnim opisima, uz povremene reminiscencije na velikane svjetske poezije poput Sapfe ili Emily Brontё. Na stranicama knjige gotovo da možete osjetiti mirise i dodire cvjetova te njihovu iscjeljujuću moć.

O obiteljskom nasilju mora se govoriti i učiniti sve da mu se stane na kraj

I upravo je istodobna krhkost i snaga cvijeća bila potrebna kako bi se iznijela ova priča, kako bi se pokazalo da se začarani krug obiteljskog nasilja tijekom nekoliko generacija može prekinuti te kako svatko od nas, uz mnogo truda i rada na sebi, može ispisati svoju priču, neovisno o obiteljskoj podlozi.

Knjiga koja ima terapeutski učinak naglašava važnost potpore skupine žena, kao i činjenicu da se o obiteljskom i partnerskom nasilju mora javno govoriti. Jedino je tako moguće utjecati na njega, baš kao što je utjecala i Alice.

Ovo je iznimno važno štivo koje ne bi smjela preskočiti nijedna žena, neovisno o svojoj priči. Uostalom, knjiga je i posvećena svim ženama koje sumnjaju u vrijednost i snagu vlastite priče. A vjerujte, svaka od nas ima ih u sebi, samo ih moramo pronaći.
 

Izdavač: Znanje, 119 kn; prijevod: Lidija Toman