Pametni ljudi duhoviti su i znatiželjni, otvoreni su prema novim idejama, lako se prilagođavaju novonastalim situacijama, a ne daju se lako smesti.
No imaju i jednu zanimljivu zajedničku karakteristiku: znaju da ne znaju. Iako možda zvuči čudno, najpametniji ljudi svijeta otvoreno će priznati ako nisu upoznati s nekom tematikom, događajem ili pojavom. Nije ih strah ili sram izreći rečenicu "Ne znam".
Priznavanje da nešto ne znamo prvi je korak u spoznaji određene teme. Samo oni koji znaju da ne znaju spremni su uložiti dodatan napor kako bi naučili. Svi ostali pretvaraju se da znaju i na temelju svojeg neznanja donose dvojbene odluke.
Ove tvrdnje potvrđuje i studija po imenu “Nekvalificirani i nesvjesni toga: Kako poteškoće u prepoznavanju vlastite nesposobnosti vode do napuhanih samoprocjena“ (Unskilled and Unaware of It: How Difficulties in Recognizing One’s Own Incompetence Lead to Inflated Self-Assessments) koju su istraživači Justin Kruger i David Dunning objavili u časopisu "Journal of Personality and Social Psychology".
U studiji je dokazano da će manji pametni ljudi precjenjivati svoje spoznajne vještine. Proveden je, naime, eksperiment među srednjoškolcima koji su nakon napisane mature trebali procjeniti vlastite kompetencije u rješavaju zadataka.
Pojedinci koji su tvrdili da su testove napisali odlično točno su rješili tek djelić postavljenih pitanja. Štoviše, njihovi su rezultati bili među najnižima u generaciji. S druge strane, oni koji su postigli najbolje rezultate značajno su podcijenili broj zadataka koje su točno riješili.
Kruger i Dunning tvrde da ljudi koji precjenjuju svoje mogućnosti i vještine imaju dva problema: ne samo da na temelju pogrešnih tvrdnji donose pogrešne odluke već i nemaju sposobnost da shvate kako su u krivu.
