I samo jedan sat proveden s ovim autorom megabestselera, zagovarateljem prava životinja, veganom i iznimno talentiranim umjetnikom, koji je ovih dana posjetio Hrvatsku, dovoljan je da se u vama nešto pokrene i da vlastitim životnim problemima počnete pristupati na jedan drugačiji način.
U svakoj njegovoj rečenici vidljiva je velika ljubav prema crtanju i pisanju, prema životinjama, duhovnosti, ljudima i pokušaju toga da svijet učini barem malo boljim mjestom.
Norburyjeva najveća snaga leži u njegovoj sposobnosti da složene životne istine prenese kroz jednostavne dijaloge između likova. Ovaj minimalistički pristup čini knjige pristupačnima svima, bez obzira na životnu fazu u kojoj se nalaze, ali ih ne lišava dubine. Čitatelji često pronalaze osobne veze s tim porukama i doživljavaju ih kao trenutke prosvjetljenja, gotovo kao da su čuli savjet mudrog prijatelja.
Zapravo stvaram svijet u kojem bih ja volio živjeti, u koji bih volio pobjeći – nježan i smirujući. Likovi Pande i Zmaja zapravo su refleksija dvije polovice mog mozga: Zmaj je znatiželjan i zaigran, dok je Panda mudar i smiren koji zapravo ljudi općenito i ne slušaju previše. Pisao mi je dragi poznanik koji je bio asistent Chucka Jonesa, čovjeka koji je stvorio Zekoslava Mrkvu, na primjer, i on mi je rekao kako je Chuck uvijek nastojao stvoriti likove tako da oni naprosto žive svoj život, a on ih samo promatra kroz prozor. I upravo to nastojim raditi i ja.
Moji likovi žive svoje živote, a mi ih smo gledamo. Ako pak želite nešto naučiti i uzeti od njih, to je na svakome od nas. Ne volim davati savjete ljudima jer ne znam što je najbolje za koga, ali zato svaki čitatelj od mojih likova može uzeti ono što mu je u danom trenutku potrebno. To su zapravo samo nježne ideje o tome kako svijet možeš promatrati i iz druge perspektive, a ne samo onako kako smo naučili odrastajući. Štoviše, taj nas način, posebno na Zapadu, često samo vodi u patnju, a moji likovi nastoje prikazati da postoji i nešto drugačije, kaže nam.
Spoj teksta i ilustracija oduševljava milijune diljem svijeta
Neodvojivi dio teksta su i ilustracije koje je napravio sam Norbury. On je izuzetno talentiran ilustrator, a njegove crteže odlikuje jednostavnost i nježnost koja pridonosi emocionalnosti knjiga. Likovi su predstavljeni u naizgled jednostavnom okruženju, često prirodnim pejzažima poput šuma, rijeka ili planina, pa takve ilustracije pružaju osjećaj smirenosti i harmonije, stvarajući prostor za čitatelje da se opuste i pronađu trenutak unutarnjeg mira.
Čvrsto vjerujem da bavljenje bilo kojim vidom umjetnosti može biti jako dobro za naše mentalno zdravlje, posebno u današnjem vremenu. Sve oko nas, od moderne arhitekture do uređaja, napravljeno je hladno i sterilno. Ako možeš u takav svijet unijeti toplinu umjetnosti, može djelovati veoma terapeutski, posebno ako je ta umjetnost predstavljena na pravi način te je u njoj vidljiva ljubav i briga umjetnika, govori James.
U njegovim je knjigama vidljiv i utjecaj budizma, a jedan primjerak Velikog Pande i Sićušnog Zmaja našao je svoj put i u knjižnicu Dalaj Lame, čega u danom trenutku Norbury nije bio ni svjestan. Duhovnosti se okrenuo usred vlastitih životnih nedaća i borbe s mentalnim zdravlje, no kaže se da se ništa ne događa slučajno.
Otkako pamtim, uvijek sam u glavi vrtio negativne scenarije o mogućim ishodima raznih događaja. Ako se bilo dogodilo nešto neugodno, moj je um samo nastavljao vrtjeti takve scenarije. Pokušao sam ga utišati, ali nije išlo, što je zapravo danas zajedničko mnogim ljudima. Dugo sam se osjećao jako loše.
Tada sam u jednom antikvarijatu našao knjigu o budizmu, pročitao ju i shvatio da postoje načini na koje se možemo nositi s anksioznošću i depresijom, a da nisu oni poput uobičajenih na Zapadu – kupovanje, cigarete, alkohol, hrana ili bilo koji drugi porok. Time se zapravo ništa ne rješava, nego samo odgađamo naša stvarna stanja istodobno se i dalje uništavajući, pa nam je idući dan još gore.
Zato mi se budizam i drugačiji pristup rješavanju učinio vrlo privlačnim. Svjestan sam toga da je vrlo teško kada vaša okolina nije upoznata s tim te se svi oko vas samo žale na svoje životne okolnosti, ali negdje treba početi. Nipošto još nisam usvojio budizam na svim razinama svog života i ne smatram se vrsnim poznavateljem, ali da – pronalaženje te knjižice bio je trenutak koji je sve promijenio, iskren je ovaj talentirani autor.
Ljudi ga danas često pitaju može li im iz vlastitog iskustva dati savjet što napraviti kada shvatimo da se mučimo s mentalnim zdravljem ili kada nam je općenito teško. Savjetuje im da se svakako jave stručnjaku mentalnog zdravlja, no kako je u Ujedinjenom Kraljevstvu za dobivanje termina potrebno i do šest mjeseci, mišljenja je da si u međuvremenu moramo barem pokušati i sami pomoći.
Trebalo bi barem razmotriti put duhovnosti jer zaista može pomoći. Imajte na umu da budizam nije religija, nije potrebna nikakva vjera. To je filozofski pristup životu koji se sastoji od učenja, zajednice i prakse. Postoji već više od 3000 godina i čvrsto vjerujem da svatko u njemu može pronaći nešto za sebe, barem meditaciju. Čak se i u modernim psihoterapijskim pravcima koriste neki od elemenata budizma, a sve je to s razlogom, napominje.
Snažne poruke čitatelja
Osim ovakvih pitanja, James na dnevnoj bazi dobiva poruke čitatelja diljem svijeta koji mu pišu kako su mi njegove knjige poboljšale kvalitetu života, a svaki novi susret uživo s čitateljima daruje mu nešto što mu pokazuje da sve ono što radi itekako ima smisla.
Nedavno sam primio poruke čitatelja koje su me se jako dojmile. Neki su mi rekli da si nisu oduzeli život zato jer je u pravom trenutku do njih došla jedna od mojih knjiga. Često mi kažu da su im knjige pomogle u jako teškim životnim razdobljima.
Najnovija knjiga, Tragom Mjeseca, obrađuje tematiku smrti. Primio sam iznenađujuće veliki broj poruka u posljednjih nekoliko tjedana. Posebno pamtim jednog čovjeka koji je izgubio svog brata ove godine i nikako nije mogao prihvatiti tu činjenicu. Bio je u očajnom stanju negiranja i odsutnosti iz vlastitog života. Pročitavši moju knjigu, počeo je drugačije gledati na taj događaj i shvatio da je njegov brat još uvijek tu negdje, da neki njegovi dijelovi i sve ono što je on činio tijekom života nije zauvijek nestalo.
Prije nekoliko dana potpisivao je knjige u Londonu, a upravo se ondje dogodio i jedan poseban susret.
Prišla mi je jedna djevojčica i uručila mi najljepšu karticu s porukom. Bila je vrlo sramežljiva i jedva da je rekla riječ, no na kartici je napisala kako joj moje knjige pomažu svaki put kada se osjeća usamljeno ili tužno. To me uistinu dirnulo jer knjige nisam ni pisao za djecu, a opet su tako snažno utjecale i na njih, govori nam raznježeno.
Svijet može postati bolji, i za nas i za druge
Ipak, kao i svi, i on ima trenutke u kojima je nesiguran u sebe, ali sada zna kako doskočiti tome.
Inače ne volim biti pod reflektorima pozornice, to nije moje prirodno stanje. Zato sam se zapravo i počeo baviti umjetnošću da pobjegnem u neki svoj svijet. Volim biti kod kuće, a svoje likove promatram kao svoje prijatelje. Posebno sam se vezao za Zmaja i Pandu pa su mi čak i nedostajali tijekom pisanja posljednje dvije knjige jer se ondje pojavljuju samo u fragmentima. Zmaj i Panda su dva dijela mog uma.
Jutros sam imao televizijski intervju i bio sam vrlo anksiozan zbog toga. Zato sam na list papira ispisao svoje anksiozne misli, a potom sam pokušao na drugu polovicu ispisati ono što mi kaže Panda, odnosno smireniji dio mog uma. U redu, zašto sam anksiozan? Jer se bojim da ću ispasti glup. Dobro, ali što je najgore što mi se može dogoditi? Ništa, zapravo. I potom sve te svoje misli pretvorim u crtež.
Kada smo ga pak upitali zašto je dobro biti on i ukazali mu na to kako su njegove knjige primljene u Hrvatskoj te kako osobama u našoj okolini mijenjaju pogled na svijet, raznježio se, a oči su mu se ispunile suzama. Time nam je još jednom pokazao zašto svijet treba takve ljude.
Zašto je dobro biti James? Radim nešto smisleno i to je postalo nešto od čega mogu živjeti. U nekim trenutcima osjećam kao da dajem svoj doprinos svijetu. Jedan od razloga zašto sam počeo pisati knjige je i to što sam želio svijetu dati, na neki način, više nježnih, autentičnih i dobrih ljudi te poticati ljubav prema životinjama.
Često smo, kao čovječanstvo, nesvjesni onoga lošega što činimo pa ako barem malo mogu pridonijeti tome da se vratimo sebi, presretan sam. Ne govorim često o tome jer ljudi misle da sam čudan. Volio bih zaustaviti svu patnju i bol. Ima je previše. No to želim raditi što nježnije i nenametljivo. Pokrene li se dovoljno nas, možemo napraviti značajnu promjenu, zaključuje James Norbury.
