U osobnim odnosima važno je postaviti granice. Iako se možda nekome može činiti da je to sebično, reakcija druge osobe ne znači da je ono što ste rekli ili učinili bilo pogrešno ili sebično.
Štoviše, postavljanje granica često je iskaz brige za sebe. Morate sami sebi biti na prvome mjestu, a to se može naučiti.
Što su granice?
Kada govorimo o granicama u psihološkom smislu, mislimo na ograničenja koja nas štite. Postavljanje granica može štititi naše vrijeme, sigurnost, zadovoljstvo, odnose s romantičnim partnerima, prijateljima, obitelji, poslovnim suradnicima,.
Doduše, komuniciranje granica može biti izazovno. Možete se osjećati kao da ste napravili nešto loše ako nekome kažete "ne", odnosno postavite svoje granice, pogotovo ako su to ljudi do kojih vam je stalo. Osim toga, neki će ljudi toliko vješto manipulirati da će vas nagnati da se predomislite i time srušite vlastite granice koje ste postavili.
Kada netko ne prihvaća lako vaše granice, to ne znači da se morate braniti, iznositi detalje ili opravdavati se. Činjenje toga može oslabiti vaš stav. Na primjer, obrambeni stav otkriva vašu nelagodu ili nesigurnost umjesto da podupire ono što ste rekli. Navođenje pojedinosti ili obrazloženje vaše izjave često otvara raspravu o vašim granicama. Zato budite mirni, ljubazni i jasni.
Ako primijetite da postoji obrazac ljudi koji ne poštuju vaše granice, to bi moglo značiti da ne provodite te parametre jasno ili dosljedno koliko je potrebno. Možda dopuštate nečijoj upornosti (npr. ponavljanje pitanja) da vaše "ne" promijeni u "da". Ako je tako, ponašanjem nagrađujete njihovo inzistiranje i učite ih da mogu – i imaju dopuštenje – promijeniti vaše granice.
Što možete napraviti kako biste se jasno držali svojih granica?
1. Umjesto "ali" koristite "i"
Kada nekome nešto objašnjavate, a potom iskoriste veznik "ali", za drugu stranu to ima tendenciju poništavanja svega što ste do sada rekli. S druge strane, ako koristite veznik "i", to omogućuje da dodatno pojasnite svoje stajalište. Prilikom postavljanja granica svaka riječ se računa.
2. Umjesto "ne mogu" recite "neću"
Ova promjena vokabulara je suptilna, ali snažna. "Ne mogu" zvuči kao da ste žrtva sila izvan sebe, dok "neću" dolazi iz vas. Nadalje, "ne mogu" ima tendenciju izazvati odgovor druge strane: Zašto ne? Kada imate nekoga u svom životu tko pomiče vaše granice, ta osoba bi lako mogla protumačiti vaše "ne mogu" samo kao prepreku. "Neću" izražava vašu čvrstoću.
Nikome ne morate pojašnjavati svoje odluke.
3. Dajte mi malo vremena da razmislim
Odgađanje odgovora jako je korisno kada čujete kako vaš mozak vrišti: "Ne želim!", ali upravo ćete reći "OK". Osim toga, postoje dodatne prednosti korištenja tih riječi: otvarate mogućnost kasnijeg odgovaranja putem SMS-a ili e-pošte. Izbjeći ćete vidjeti njihov odgovor i rizik uključivanja u živu raspravu ili pregovore.
4. Cijenim to, ali...
Cijenim tebe i poziv. I žao mi je što se neću pridružiti.
Ako cijenite nekoga ili njihovu gestu, recite to. Druga strana će jasno shvatiti da ne želite sudjelovati, ali ćete se istodobno i vi i on/a osjećati bolje upravo zbog glagola "cijeniti". Neće biti zamjeranja.
5. Jednostavno budite kratki
Za koji god od gornjih primjera da se odlučite, jedno bi im trebalo biti zajedničko – izostavite suvišne informacije. Previše detalja može zbuniti ljude ili potaknuti one koji pomiču granice na pomicanje. Osim toga, ne trebate se baš nikome opravdavati za svoje odluke.
