Svi se prilagođavamo novom svijetu kakav do prije mjesec dana nismo mogli ni zamisliti. No ne učimo samo mi nego i naša djeca, a sada je najbolje vrijeme da ih naučite empatiji.
Pod empatijom se podrazumijeva sposobnost razumijevanja emocija drugih ljudi i odgovarajućih načina reagiranja na te opažene emocije.
Osjećati empatiju prema nekome znači razumjeti što ta osoba osjeća u situaciji u kojoj se nalazi te razumjeti „što bih ja osjećala i učinila kad bih se nalazila u takvoj situaciji“.
Najkraće rečeno, biti empatičan znači osjećati osjećaje drugih, bilo da je riječ o tuzi, boli ili zabrinutosti, ali i radosti i sreći.
Riječ je o emociji koju psiholozi smatraju jednom od temeljnih za moralno rasuđivanje, kao i za emocionalni i moralni razvoj. To je vještina koja se uči, koja se uvijek nanovo treba poticati i razvijati, a taj proces počinje već u najranijoj dobi. Iako postoje istraživanja koja ukazuju na to da su neka djeca sklonija empatiji od druge, sasvim je sigurno da je svima potrebna pomoć i vođenje kako bi savladali ovu vrlo složenu emociju.
Učenje empatije nije važno samo zato da bi djeca znala prepoznati emocije drugih ljudi, nego će im ona značajno pomoći i u odrasloj dobi.
Iako se prvi znaci empatije mogu primijetiti već u najranijem djetinjstvu pa, primjerice, beba zaplače kada čuje drugu bebu kako plače, bilo uživo ili na televiziji, tek s godinama mogu shvatiti zašto je to važno.
Važno je razumjeti kako se drugi osjećaju odnosno "staviti se u njihove cipele".
To će im, u konačnici, pomoći i da kasnije lakše rješavaju sukobe, sudjeluju u grupnim zadacima na nastavi ili radu u paru, a sve će se to odraziti i na njihov odrasli život, i u privatnim i u poslovnim odnosima.
Da bi kasnije odrasla osoba uistinu izvukla najbolje iz sebe i ove vještine, potrebno ju je početi što prije razvijati, a ovo vrijeme pandemije u kojem se svi snalazimo kako možemo i učimo živjeti na jedan drugačiji način, idealno je da uz dijete i sebe podsjetite zašto je potrebno savladati ovu vještinu.
Evo nekoliko prijedloga kako to možete napraviti, u skladu s vremenom u kojem živimo.
1. Ukažite djetetu na to kako se drugi osjećaju
Kada obitelj provodi mnogo vremena u malim stanovima, vrlo lako može doći do nesuglasica, naročito ako je riječ o obitelji s više djece. Primjerice, ako jedno od djeteta uzima igračku drugome, razgovarajte s njim i upitajte ga što misli kako se sada njegov brat ili sestra sada osjeća i zašto plače. Pritom zadržite što mirniji ton, a možete navesti i svoj primjer kada vam je nešto bilo oduzeto. Dakako, držite se onih primjera koje dijete, sukladno dobi, može razumjeti.
2. Razgovarajte o tome što rade i kako su stariji članovi obitelji te ih razveselite
Kako u ovim vremenima moramo posebno paziti na starije članove obitelji, lako je moguće da vaša djeca već tjednima nisu vidjela djedove i bake, osim ako ne živite s njima. Stariji ljudi sada su usamljeniji nego ikada jer se najčešće ne koriste svim čudima tehnologije kao mi mlađi. Pojasnite to djeci.
Ako je nekome od njih rođendan, dajte djetetu do znanja koliko je lijepo sjetiti ih se i sada. Možete im zajedno ispeći i tortu te im je predati sa sigurne udaljenosti, npr. ispred vrata. Mahnite im kroz prozor i ukažite djetetu na to koliko sada, primjerice, baki ili djedu puno znači što ste ih posjetili, makar preko stakla.
3. Neka pomogne prijatelju koji se muči
Iako se ovih tjedana djeca ne mogu viđati uživo sa svojim prijateljima, mogu im pomoći i preko društvenih mreža i ostalih čuda tehnologije. Primjerice, ako je vaše dijete vrlo dobro ili odlično u nekom nastavnom predmetu, a njegov najbolji prijatelj ili prijateljica nije, pokušajte ga usmjeriti na to neka mu pomogne. Telefonski mogu zajedno riješiti zadatak iz matematike ili raspravljati o pitanjima za lektiru.
4. Ukažite mu na one koji imaju manje i pomognite
Možda nam se čini da život nije pošten i da drugi imaju sve ono što mi nemamo, no to baš i nije tako. Ako ovih tjedana imate krov nad glavom koji nije pretrpio velike štete usred potresa, ako imate pun hladnjak i barem koliko-toliko sigurna primanja, već imate više nego neki drugi. No to nije razlog da se time razmahujete pred djetetom, nego da mu naprosto pokažete kako nisu svi njegovi vršnjaci te sreće.
Učenje empatije u djetinjstvu može biti od velike koristi i u odrasloj dobi.
Pokušajte mu pojasniti kako je onima koji su ujutro morali istrčati iz kuće na dan potresa u Zagrebu ili kako je onima čiji su se ljubimci tada izgubili. Ako možete, spakirajte s djetetom osnovne namirnice za pomoć njima ili pak bilo kojim drugim ljudima u nevolji koje poznajte. Možda je netko takav u vašem susjedstvu. Pribavite namirnice, pazeći pritom na higijenu i sve mjere koje nam nalaže Stožer, pa im kutiju ostavite ispred vrata.
Dijete također može donirati i neku svoju igračku, no prije ju obvezno temeljito operite u perilici ili obrišite dezinfekcijskim maramicama.
5. Budite im primjer
Uzalud je sve učenje o empatiji ako sami niste takvi. Djeca tijekom predškolske dobi upijaju kao spužva sve što vide oko sebe. U psihologiji je to poznato kao tzv. učenje po modelu. Ako dijete vidi da ste nešto napravili, samo će to ponoviti.
Jednako je tako i ako vidi da nešto ne radite. Ako, primjerice, vidi da vi ne pokazujete razumijevanje za to kako se drugi osjećaju, ne možete očekivati od njega da samo od sebe nauči što je empatija. Neka vas vidi da telefonski pitate članove obitelji kako su, neka čuje kad ih pitate možete li im kako pomoći i slično. Vjerujte, sve će to itekako upamtiti.
