Vlasnica je malog hotela Abbey u Cornwallu i kada se prije 15-ak godina pojavila u serijalu Country House Rescue koji se bavi obnavljanjem starih nekretnina, jasno je dala do znanja zašto je, samo nakratko, izašla iz sjene: Trebao mi je novac za renovaciju krova hotela.
U trenutku kada se pojavila na sceni, Jean jednostavno nije bila svjesna svoje nevjerojatne ljepote. Završila je tečaj manekenstva u poznatoj modnoj agenciji Lucie Clayton, a prvi fotograf pred kojim je pozirala bio je Larry Neal koji ju je jednom prilikom opisao kao najnespretnije biće koje je dotad vidio.
Tako je sebe opisivala i sama Jean. Bila sam nespretna, s dječačkim karakterom, više kao jedan od onih ponija koje sam voljela nego djevojka. Imala sam duge noge, puno kose i puno toga za naučiti. Nisam nosila ruž za usne. Oči sam šminkala jako i neuredno. Ali ta mala nezgrapna i pomalo neuredna djevojka bila sam ja. Stvarna ja, a ne kopija nekog drugog.
Mislim da nemate šanse ako ne vjerujete u vlastitu individualnost, u svoj stil i onda ga projicirate. U tom slučaju ste lutka puna trikova i poza, nikad nećete biti ništa više od adekvatnog modela.
Mislila sam da je modeling lagan. Mislila sam da samo moram stajati ispred kamere i namjestiti par izraza lica. Nije mi palo na pamet da se moram poistovjetiti s odjećom koju nosim tako da sam samo odrađivala poze koje sam vidjela kod drugih cura. Jednako sam se smijala u svilenoj haljini i u kožnatoj jakni. Ne znam odakle ljudima strpljenja za mene, ali imali su ga, priznala je.
Strpljivi su bili oni koji su u njoj vidjeli nevjerojatan potencija. Tania Mallett, nekoć poznata manekenka, otkrila je kako početnica Jean nije shvaćala koliko je zapravo talentirana za manekenstvo. Rođena si kao model, rekla joj je Tania kad ju je Jean jednom pitala mislili da može postići uspjeh.
Tako je počela učiti od najboljih i postajala sve spretnija pred kamerama. Prijelomni trenutak u njezinoj karijeri bio je slučajan. Jedna od manekenki koja je trebala pozirati Eugeneu Vernieru za editorijal u Vogueu nije se pojavila na snimanju. Jean se u tom trenutku bila na setu i odmah su joj ponudili posao.
Uskoro se našla i pred objektivom slavnog fotografa Davida Baileyja te postala njegova muza. Iako je radila s brojnim fotografima, uvijek je govorila da Baileyju duguje svoju karijeru. U šezdesetim godinama prošlog stoljeća bila je najbolje plaćena manekenka na svijetu, a mnogi su je opisivali i kao najljepšu ženu na svijetu.
Suradnju s Jean željeli su i oni izvan modnog svijeta. Tako joj je 1965. godine Klub za konjičke utrke Victoria platio da na dva tjedna otputuje u Australiju. Imala je zadatak privući što više žena na utrke, ali i reklamirati nove krojačke materijale brenda DuPont.
Dizajner Colin Rolfe morao je napraviti haljinu za njezino pojavljivanje na derbiju na slavnom trkalištu Flemingtom, ali nisu mu poslali dovoljno materijala pa je umjesto zamišljene kreacije napravio haljinu bez rukava i rubom koji je bio 10 centimetara iznad koljena.
Upravo je haljina iznad koljena šokirala uzvanike na utrci, pogotovo žene koje su joj zamjerile i to što nije nosila najlonke, klasičan šešir i rukavice – tri dodatka koja su tada bila dio dreskoda za to prestižno društveno događanje.
Jean je kasnije rekla kako nije imala pojma da će izazvati bilo kakve reakcije, a kamoli negativne. Najlonke nije odjenula jer je dan bio veoma vruć, a šešir i rukavice ne samo da nije ponijela na put nego ih nije ni imala. Sama je, naivno, predložila Rolfeu da napravi kraću haljinu misleći kako to nitko neće primijetiti.
I dok su je australski konzervativci i mediji napadali, Britanci su odmah stali u njezinu obranu. Okružena ozbiljnom drapiranom svilom i cvjetnim najlonom, jezivim šeširima od tila i krznenim stolama, bila je poput petunije u vrtu punom luka, duhovito je pisao londondski Evening News 1965. nakon skandala.
Sponzori su je potom natjerali da se opet pojavi na utrkama, ali odjevena prema dreskodu. Došla je na trkalište u strogom kariranom kostimu, najlonkama i zatvorenim salonkama, noseći sporni šešir na glavi i bijele rukavice u rukama. Pokleknula je pred njihovim zahtjevima, ali nije se željela ispričavati za svoj stajling.
Ne vidim ništa loše u tome kako sam izgledala. Ne bih se drugačije odjenula za bilo koju utrku u bilo kojem dijelu svijeta, izjavila je.
Upravo je njezinom šokantnom kratkom haljina započeo trend minica u ženskoj modi. Vidjevši kako je senzacionalno izgledala, žene diljem svijeta poželjele su je kopirati i u svoje ormare počele uvrštavati kratke komade.
Ovaj skandal nije naštetio njezinoj popularnosti. Dapače, povećao ju je. U razdoblju od 1962. do 1974. godine, Jean se 58 puta pojavila na naslovnici magazina Vogue, a posljednju je snimila 2006. za britansko izdanje.
Sredinom 70-ih pčela se povlačiti sa scene, a svoje viđenje modne industrije sažela je u tri rečenice: Moda je puna mračnih i problematičnih ljudi. To je okruženje koje vas stavlja pod velik pritisak, ostavlja trag i u njoj ljudi izgore. Prežive samo prepredeni.
Kažu da je ova nezaboravna Indijka najljepša misica svih vremena
Korina Longin: Nezaboravna ljepota jedne od najboljih hrvatskih manekenki svih vremena
