Razlog zbog kojeg stalno vraćate ruku u vrećicu s čipsom nema prevelike veze s krumpirom, bez obzira na to koliko su neki strastveni prema njegovu hrskavom i tankom obliku.
Dvije glavne karakteristike čipsa jesu da je slan i mastan, a prema brojnim znanstvenim studijama koje su provedene, jedenje slane hrane potiče otpuštanje dopamina, neurotransmitera odgovornog za središte limbičkog sustava koji regulira funkcije povezane sa zadovoljstvom.
Jedanput kada mozak okusi čips, jednostavno želi još
Stoga, jedanput kada ga mozak okusi, jednostavno ga želi još.
Jedno australsko istraživanje potvrdilo je ove rezultate. Ispitanicima je rečeno da od četiri ponuđena jela za ručak, mogu jesti što god odaberu i u količinama kojima žele.
Svaki tjedan ponuđena im je i jedna vrsta tjestenine kojoj je samo mijenjan omjer soli i masti, npr. prvi je tjedan bila manje masna i s malo soli, a zadnji jako masna i dobro posoljena.
Bez obzira na masnoću, ispitanici su jeli 11 posto više hrane koja je bila slanija.
Ako je hrana manje slana, lakše je kontrolirati se i biti discipliniran, objasnio je autor studije Russel Keast.
Međutim, kada joj dodamo sol, sve pada u vodu – mozak želi koliko god može dobiti soli i dopamina.
