Dobro je poznata činjenica da psi budno prate koliko im čovjek pridaje pozornosti, kaže Lindsay Mehrkam, stručnjakinja za ponašanje životinja i voditeljica studije objavljene u časopisu Animal Cognition.
Psi su skloniji igrati se međusobno kada ih pozorno motri njihov vlasnik
No nije poznato (do sada u istraživanjima) kakav je učinak čovjeka kao gledatelja na tipično ponašanje pasa, u ovom slučaju, pasa u zajedničkoj igri, kaže voditeljica. Mehrkam je nadzirala istraživanje koje je obuhvatilo deset parova pasa kućnih ljubimaca koji su živjeli zajedno najmanje šest mjeseci i koji se međusobno igraju barem jednom na dan, prema kazivanju njihovih vlasnika.
Znanstvenici su videom snimali parove u igri u tri različite situacije: kada je vlasnik bio odsutan, u prisustvu vlasnika koji nije pratio što psi rade te konačno u situaciji kada je vlasnik budno pratio pseću igru i pritom ih hvalio i mazio. Radi boljih rezultata provoditelji istraživanja stvorili su takvu situaciju triput u razmaku od nekoliko dana.
Zaključci su pokazali, navodi Lindsay Mehrkam, da bolja pozornost vlasnika potiče igru pasa, zatim povećava učestalost i intenzitet ponašanja tipičnih za psa: položaj psa (uzdignute stražnjice i prsa priljubljenih uz pod), zatim plesanje stražnjicom u znak zadovoljstva, igra lovice, simulacija borbe, ugrizi iz ljubavi i slično.
Zapanjuje da su psi, koji imaju priliku igrati se zajedno kad god im se prohtije, skloniji igri kada na njih čovjek obraća pažnju, kaže koautor studije Clive Wynne s državnog sveučilišta Arizone.
Autori su postavili nekoliko hipoteza kojima tumače takvu sklonost. Prema jednoj od njih psi igrom traže da ih vlasnik gleda i za njih je to gledanje nagrada, baš poput djece koja kada nešto nauče žele to pokazati i pozivaju roditelje da ih gledaju. Nadalje, psi mogu i naučiti da međusobnom igrom dobivaju pohvale vlasnika koji im se čak pridružuje u igri ili ih izvodi van da se poigraju.
Moguće je i to da se psi osjećaju sigurnije kada ih vlasnik gleda jer igra koja počinje bezazleno može poprimiti neki oblik agresivnosti pa je u tom slučaju bolje da je prisutan vlasnik koji će napetost presjeći.
Riječ je o studiji koja postavlja više pitanja nego što pruža odgovora, kaže Lindsay Mehrkam, koja je počela proces uspoređivanja rezultata s drugim istraživanjima. (Hina)
