"Što činimo kad nam krene loše? Samo plivaj, plivaj, plivaj", po(r)uka je to koju je ribica Dory kazala Marlinu u trenutku kad je htio odustati od potrage za sinom u animiranom crtiću Potraga za Nemom.
Lekcija je to koju valja upamtiti i usaditi u vlastitu djecu. Da ne odustaju kad im je teško i kad izgleda da nema nade.
James Siminoff 2013. godine osmislio je zvono za ulazna vrata s videom, a s proizvodom se predstavio u emisiji Shark Tank, gdje se natjecao za investiciju pred jakim ulagačima. Iako im se proizvod na prvu svidio, svi su ga potencijalni investitori odbacili.
No James je nastavio razvijati proizvod i ubrzo je u priču uletio Richard Branson, a nakon pet godina prodao je svoju firmu Amazonu za MILIJARDU DOLARA i vratio se u emisiju kao jedan od sudaca/investitora u istu emisiju!
Imamo mi i hrvatskog Jamesa.
Ivan Mrvoš nije milijarder, ali je milijunaš koji ima sličnu priču o odbijanju i uspješnom nastavku svoje poduzetničke priče.
U prvoj i jedinoj sezoni projekta Snaga volje 2014. godine taj se mladić natjecao za ulaganje u svoj proizvod pametnih klupa zajedno s desetak drugih mladih. Došao je do finala, ali nije pobijedio.
Suci investitori odlučili su da neće uložiti u njegov biznis . Pobjednika se nitko danas ni ne sjeća, dok je Ivan uspješan poduzetnik čija firma vrijedi oko 17 milijuna eura (to je podatak star dvije godine pa ga uzmite s rezervom, možda je sad i više!) i čiji se proizvodi izvoze u 59 zemalja.
Ivan i James nisu odustali, nego su plivali, plivali…
Mnogi roditelji u Hrvatskoj žive u mentalitetu žrtve (uvijek im je netko drugi kriv što oni nešto ne mogu) i u mentalitetu ljubomore (volimo kad i drugi propadnu jer se onda i naš neuspjeh ne čini kao nešto posebno).
Drugim riječima, nekako se volimo naslađivati kad nekomu nešto ne ide, govoriti kako bismo mi to sve bolje, a sami pritom uglavnom ne pokušavamo uraditi ama baš ništa. Što se kaže, svi smo pametni doma na kauču.
Nemojte djecu učiti da je neuspjeh loša stvar! Iako ne živimo u okruženju u kojem je neuspjeh tek jedan korak do uspjeha, kod naše djece valja promijeniti mentalitet.
Nisam doživio neuspjeh. Samo sam pronašao 10.000 načina koji ne rade, poznati je citat Thomasa Edisona.
Da, nećete u svemu uspjeti, nećete se svima svidjeti na prvu i neće svi odmah prepoznati vaš potencijal, ali ne treba uvijek gledati što drugi oko tebe misle ako vjeruješ da radiš dobru stvar. Nemoj da te prvi neuspjeh obeshrabri i uvjeri da nisi dobar u tom nečem što pokušavaš ostvariti.
Nađi stalan posao negdje u sigurnoj firmi ubilo je više snova nego propala firma.
Kad ti firma propadne, barem znaš da si se potrudio. Kad mlada osoba koja sanja velike snova pristane na rad u sigurnoj firmi iako to ne želi, ali je netko povukao vezu da se tamo zaposli, automatski igra ulogu koju joj je netko drugi dodijelio.
I naravno da će se frustracija dogoditi. Ne kažem da svi moraju pokušati ostvariti neke svoje vizije, jer mnogi ih i nemaju, ali ako vaše dijete pokazuje interes za nečim, nemojte ga spriječiti da barem pokuša ostvariti svoje snove.
Budimo djeci podrška, ma koliko griješili. Bitno je da znaju da imaju podršku. Tako će postati mentalno jaki odrasli ljudi.
Moja curica od nepune četiri godine ima tendenciju odustati od nečeg što radi ako joj to ne krene onako kako je zamislila, a ne daj bože da neko drugo dijete to radi bolje od nje!
Jako se trudim naučiti je da nije problem ne moći sve odmah, ali je problem ako odustaje od nečeg što bi htjela raditi jer nije u startu najbolja. Važno mi je usaditi joj u glavu da je neki neuspjeh samo pokušaj, ne finalni rezultat.
Jako je bitno da ohrabrujemo svoju djecu. Ne volim kad roditelji forsiraju djecu da nešto moraju i kad im pokazuju tough love ne bi li očvrsnuli.
Ne želim da dijete želi uspjeti radi mene, da me ne razočara, već radi sebe. Jedino tako neće odustati od stvari koje su joj bitne jednom kad mame i tate ne bude.
Stoga kad nešto ne uspije napraviti, govorimo joj pozitivne stvari:
Nisi JOŠ uspjela, ali ako tako nastaviš, sigurno ćeš moći napraviti to i to...
Pa što ima veze ako nisi prva? Bitno je da se zabavljaš! Ako baš želiš biti prva, onda moraš još vježbati. Sad si već bolja nego prošli put, vidiš da ti ide.
OK je da si tužna zbog xy, ajmo vidjeti kako idući put možeš bolje.
Pokušaj još jednom sutra, danas si možda umorna.
U tim je rečenicama bitno da nema posramljivanja, vikanja ni očekivanja. Ima poticanja. "Još" je jako bitna i snažna riječ jer govori o trudu, o procesu postajanja dobrim u nečemu.
Lani se jako bojala plivanja s rukavićima, nikako se nije htjela odvojiti od koluta, a on joj je smetao, pa je bila nezadovoljna. Kad smo joj prvi put stavili rukaviće, toliko se čvrsto držala za tatu da ga je zamalo utopila. Nismo forsirali ništa, već smo rekli: "Eto, danas je bio prvi dan, čisto da malo vidiš kako je to, normalno da se bojiš, ali tata i mama su tu pa ti neće biti ništa."
Skinuli smo rukaviće i pokušali opet sutra. Bilo je malo bolje. Treći dan se sama otpustila od tate i taj osmijeh na njezinu licu neću nikad zaboraviti! Srećom pa sam ga snimila jer pokazuje onu istinsku, iskonsku sreću kad nešto uspiješ.
Nemoj da te prvi neuspjeh obeshrabri i uvjeri da nisi dobar u tom nečem što pokušavaš ostvariti.
Neki se roditelji rugaju djeci kad nešto ne mogu: "Joj, daj, i curice to znaju!" ili "Kako TI to ne možeš, a Luka može?"
Čemu te usporedbe? Osjećate li se vi bolje kad vam partner/partnerica kaže da se ponašate kao curica ili vas uspoređuje s nekom drugom osobom? Ne. Osjećate se lošije. Osjećate se poraženo, nemoćno. Možda više nećete ni pokušati to nešto prevladati jer unaprijed znate da ste loši i da nemate šanse. Slušate li to redovito, razvit ćete komplekse i frustracije, a to vodi do destruktivnih ponašanja.
Pokušajte djecu ne uspoređivati s drugom djecom i pokušajte im se ne rugati, ma koliko vam nekad išlo na živce što naoko laku stvar ne mogu savladati. Njima nije laka!
Odgojimo mentalno snažnu djecu, ne djecu projekte. Pokušajmo osvijestiti što nam izlazi iz usta.
I ako pogriješite, ispričajte se djetetu. Ono je jednako vrijedna osoba kao vi. To što ima nekoliko desetljeća manje života ne znači da se možete iživljavati na njemu projicirajući VLASTITE želje na tuđi život.
Budimo djeci podrška, ma koliko griješili. Bitno je da znaju da imaju podršku. Tako će postati mentalno jaki odrasli ljudi.
