„Hrvati nisu rasisti,“ sjećam se naslova jednog članka o istraživanju kako Hrvati gledaju na pripadnike druge rase, ima tome već 10-ak godina.
Nismo rasisti jer u nas ni nema drugih rasa, samo čekaj da dođu kod nas pa ćemo vidjeti, prokomentirao je moj kolega u tadašnjoj redakciji članak.
Što je s Romima? upitao je drugi kolega, Nije baš da nismo…
Sjećam se da sam u djetinjstvu zaista rijetko imala priliku vidjeti osobu druge rase uživo. Na TV ekranima gledala sam Hameda i Antimona (pravim imenom Ahmed El Rahim) koji su mi obojica bili jako simpatični, no to je bilo to od nekog dodira s pripadnicima druge rase.
Danas je posve drugačija situacija. Posljednjih godina u kojima Hrvati iseljavaju prema Zapadu, i kod nas dolaze pripadnici drugih naroda. I drugih rasa. Sve je više pekarnica, bauštela, dostava, autopraonica i sličnih objekata gdje plaće nisu bogzna kakve u kojima rade Filipinci, Indijci i ostali imigranti.
Nikad, u nijednoj situaciji ne komentirajte pogrdno nečiji izgled: ni boju kože, ni debljinu, ni mršavost, ni kosu, ni noge, ni grudi…
Oni se osim jezikom, ističu i bojom kože. I nažalost znaju doživjeti rasističke ispade. Čitali ste o tome prošlih tjedana u novinama…
Moje dijete odrasta u posve drugom okruženju od mene. I ne želim da ikad pomisli da je itko manje vrijedan samo zato jer ne izgleda poput nje.
Imamo malenog prijatelja tamnije kože kojeg viđamo u parkiću i oni se zajedno igraju otkad znaju za sebe. Kad je progovorila, komentirala je kako taj dječak ima baš slatko lice, poput čokolade.
Nema istu boju kože kao ti, baš si to dobro primijetila. Daaa, jako je sladak, bio je moj inicijalni odgovor. Nisam znala je li on i korektan pa sam odgovore o tome kako s djecom pričati o rasi potražila online, među zajednicama mama iz država gdje biti drugačije boje kože nije nikakva rijetkost.
Manja djeca nemaju lošu namjeru kad komentiraju nekog tko je drugačiji. Tako će dijete primijetiti i komentirati dječaka s pjegicama, dječaka u kolicima ili dječaka tamnije boje kože na jednak način – s čuđenjem.
Ako se vi s poštovanjem odnosite prema drugim ljudima, tako će se i vaše dijete ponašati.
Kao što se djeca svemu drugom čude i postavljaju pitanja, tako će vjerojatno na glas prokomentirati ako neko dijete izgleda drugačije od većine djece. I tu nema prostora za paniku. Valja samo znati kako odgovoriti.
Primjerice, ako dijete blebne kako neko dijete ima prljavo lice jer ne zna drugačije definirati tamniju boju kože, tu je šansa da educirate dijete kako to nije prljavo nego samo drugačije boje, ali na pozitivan način i kroz poznati primjer.
I tvoja prijateljica ima crvenu kosu, a ti plavu, pa ste super frendice. I ovaj dečko ima drugačiju kosu, ali i kožu. Vidiš da se voli igrati u pijesku, kao i ti. Hoćeš li ga ići pozdraviti, možemo i zajedno?, prijedlog je kako postupiti u toj situaciji.
No najvažnije je da se sami suzdržite glupih komentara u svakodnevnom životu.
Tako kad vidite da je prodavač u trgovini tamnoput, nemojte ispred djeteta prokomentirati nešto rasistički.
Kad vidite dostavljače, ne komentirajte čak ni ono baš su nam oni trebali jer će dijete povezati objekte komentara i vašu negativnu reakciju.
Zapravo, nikad, u nijednoj situaciji ne komentirajte pogrdno nečiji izgled: ni boju kože, ni debljinu, ni mršavost, ni kosu, ni noge, ni grudi… Vodite se onim Nije vaše tijelo, nisu vaša posla.
Ako se vi s poštovanjem odnosite prema drugim ljudima, tako će se i vaše dijete ponašati. Nemojte očekivati od svog djeteta da vas ne osramoti komentarom u javnosti ako ste prije toga u sigurnosti svog doma olajavali nekog. Djeca nemaju filter u većini slučajeva. Vi ga morate imati.
