Zato je vrlo važno razgovarati s njima o čitavoj ovoj situaciji, kako kod kuće tako i na nastavi. U nastavku donosimo neke od prijedloga kako roditelj može razgovarati s djetetom o ratnom stanju u Ukrajini.
1. Stvorite sigurno ozračje
Ne postoji idealno mjesto ni vrijeme za razgovor o ratu, no dijete bi se u toj situaciji trebalo nalaziti u sigurnom okruženju, primjerice kod kuće, blizu svojih igračaka, svoje sobe i svega što mu je poznato kako bi se osjećalo što sigurnije.
2. Pratite djetetove reakcije i u tom smjeru vodite razgovor
Dijete teško može sakriti da nije dobro. Ako samo malo detaljnije pratite njegove reakcije i postupke, shvatiti ćete da ga nešto muči. To se može manifestirati i poremećajima u hranjenju, spavanju, problemima u izvršavanju školskih obaveza, pretjeranom potrebom za pažnjom i tome da budu u vašoj blizini više nego uobičajeno i slično.
Zato ga pratite i pitajte je li primijetilo što se događa, jesu li u školi razgovarali o tome s nekim. Pustite da samo vodi razgovor. Nemojte mu govoriti da pretjeruje, niti da će sve biti u redu. Jer ne možemo znati hoće li sve uistinu biti u redu. Neka izrazi sve svoje osjećaje, a vi budite tu za njega i zagrlite ga.
3. Razgovarajte o onome što se prikazuje na vijestima
Djeci, posebno onoj manjoj, treba ograničiti pristup izloženosti medijima u ovoj situaciji. Učenici tek u petom razredu osnovne škole počinju upoznavati temelje medija, a tek su u srednjoj školi, općenito, u stanju naučiti razlikovati prave od lažnih vijesti, kao i razvijati kritičko mišljenje kada je u pitanju medijski senzacionalizam.
S druge strane, djeca imaju pravo znati što se događa, no te vijesti moraju biti prilagođene i objašnjene na način koji je prikladan njihovoj dobi. Roditelji trebaju moći s djetetom razgovarati o onome što ih zanima, što su vidjeli i kako se osjećaju. Zato ih pitajte što su vidjeli ili čuli na vijestima i kako se osjećaju zbog toga.
Kada je dijete s vama, pokušajte se odmaknuti od ekrana na kojima su natpisi o prijelomnim vijestima.
4. Upoznajte ih s činjenicama, ali primjereno njihovoj dobi
Djeci pojasnite temeljne informacije koje moraju znati. Neka vam oni sami ispričaju što su čuli, što ih brine i dodatno im pojasnite sve što im nije jasno.
Djeca primjećuju da se nešto događa i zato treba iskreno razgovarati s njima o tome.
U tome vam može pomoći geografska karta. Djeca već na satima prirode uče o geografskim kartama pa to iskoristite da biste im pojasnili gdje se nalaze Ukrajina i Rusija, a gdje Hrvatska. Pojasnite im udaljenost te da smo trenutno dovoljno daleko i da smo sigurni.
Pritom je važno i da izbjegavate etiketiranje jer ono dugoročno može negativno utjecati na njihovu percepciju ljudi određena naroda.
Primjerice, ako počnete govoriti o Rusima kao lošim ljudima, a dijete se kasnije tijekom života sretne s nekim tog etniteta, automatski će ga percipirati kao zlog iako ta osoba nije imala nikakve veze s ratom.
5. Neka se likovno izraze
Crtanje djetetu nije samo oblik igre; ono u njega unosi svoje emocije i doživljaj svijeta. Zato se često koristi i u terapijske svrhe. No i sami roditelji mogu mnogo toga saznati o djeci i njihovom doživljaju svijeta promatrajući dječje crteže. Možda vam se neki od njih učine uznemirujućima, no to vas ne treba plašiti. Tada porazgovarajte s djetetom o tome što je nacrtalo.
Ako je potrebno, za pomoć zatražite stručnu službu škole (ili vrtića) koju vaše dijete pohađa.
Na stranicama Foruma za slobodu odgoja možete pronaći još savjeta o tome kako razgovarati s djecom o ratu u Ukrajini.
