Evo nekoliko savjeta stručnjaka o tome kako pristupiti ovoj osjetljivoj temi.
1. Budite iskreni i koristite jednostavne riječi
Jedna od najvažnijih preporuka koju stručnjaci kao što je dječji psiholog dr. sc. Alan Wolfelt ističu jest da djeca trebaju dobiti jasne i iskrene odgovore, bez obzira na dob. Umjesto eufemizama poput otišao je na nebo ili spava, koristite jednostavne i konkretne izraze. Eufemizmi često mogu zbuniti djecu, pogotovo mlađe. Ako dijete izgubi djeda, možete reći: Djed je umro i više nije s nama, ali se uvijek možemo sjećati lijepih trenutaka koje smo proveli s njim.
Prema istraživanju koje je provelo Sveučilište u Massachusettsu, djeca koja razumiju pojam smrti bolje se nose s gubitkom nego ona kojima su smrti prikazane na zagonetan način. Izbjegavajte dvosmislene fraze koje bi dijete moglo doslovno shvatiti, što može izazvati dodatnu zbunjenost ili strah.
2. Prilagodite objašnjenja dobi djeteta
Različita dobna skupina različito shvaća koncept smrti:
Djeca od 3 do 5 godina: U ovoj dobi djeca često vide smrt kao privremenu i reverzibilnu. Psihologinja Judith Fox predlaže objašnjenja koja će im približiti ideju konačnosti smrti, poput usporedbe sa spavanjem, ali uz jasnu napomenu da se osoba neće probuditi.
Djeca od 6 do 9 godina: Ona počinju shvaćati konačnost smrti, ali mogu imati mnogo pitanja i izražavati strahove. U ovoj fazi možete im reći da smrt znači da tijelo više ne funkcionira, i to na jednostavan način koji razumiju.
Djeca starija od 10 godina: Kod ove djece može biti korisno objasniti smrt i s aspekta prirodnog životnog ciklusa. Mogu razumjeti složenije aspekte, poput bolesti ili starenja, i često su spremna na razgovore koji uključuju i emocionalne aspekte gubitka.
3. Potičite dijete da izrazi osjećaje i postavlja pitanja
Važno je ohrabriti djecu da otvoreno izraze svoje osjećaje, bilo da su to tuga, ljutnja ili zbunjenost. Stručnjaci iz Američke akademije za dječju i adolescentnu psihijatriju ističu da je sasvim normalno da djeca u početku imaju mnoštvo pitanja ili emocija koje teško izražavaju. Kada otvorite prostor za pitanja, djeca će se osjećati sigurnije i shvatit će da su njihovi osjećaji sasvim prirodni.
Ponekad će dijete možda htjeti razgovarati o smrti kroz igru ili crteže. Dopustite mu da na taj način izrazi ono što možda ne može verbalizirati. Kreativno izražavanje može značajno pomoći djeci u obradi osjećaja gubitka, posebno crtanje.
4. Uvedite rituale i prakse koje će pomoći u procesu žalovanja
Rituali poput zajedničkog paljenja svijeće, crtanja ili sadnje biljke u spomen na preminulu osobu mogu djeci pomoći da se osjećaju povezanima s osobom koja više nije s njima. Pedijatar dr. John Jordan ističe kako takvi rituali omogućuju djeci simbolično izražavanje svojih osjećaja te olakšavaju prihvaćanje gubitka.
Rečenice poput "Otišao je na nebo" ili "Djed spava" mogu napraviti više štete nego koristi.
Obiteljskim ritualima možete potaknuti dijete da se sjeća pozitivnih stvari o preminuloj osobi. Ako dijete izražava želju da posjeti grob, podržite ga u tome, ali nemojte ga na to prisiljavati.
5. Učite djecu o emocijama kroz knjige i priče
Mnoga istraživanja potvrđuju da čitanje priča može biti odličan način za obradu osjetljivih tema poput smrti. Knjige prilagođene djeci često prikazuju likove koji prolaze kroz proces gubitka, što djeci pomaže u razumijevanju vlastitih emocija.
Nakon čitanja priče, dopustite djetetu da izrazi što osjeća i postavi pitanja koja su mu možda pala na pamet tijekom čitanja. To može biti učinkovit način suočavanja s emocijama i razumijevanja procesa tugovanja.
6. Pazite na vlastite emocije
Djeca često reflektiraju emocionalne reakcije svojih roditelja, pa je važno da im pokažete svoje osjećaje na zdrav način. Naravno, ne morate skrivati svoju tugu; neka vide da su suze i tuga prirodni odgovori na gubitak. Roditelji bi trebali biti otvoreni u izražavanju svojih emocija, ali također im pokazati da ih mogu obraditi na zdrav način.
Također, ako je potrebno, obratite se nekom od stručnjaka mentalnog zdravlja, a u lokalnim domovima zdravlja i bolnicama možete dobiti i besplatnu pomoć.
7. Pomozite im da se fokusiraju na lijepe uspomene
Prisjećanje na sretne trenutke s osobom koja je preminula može imati značajnu ulogu u procesu žalovanja. Potaknite djecu da razmišljaju o zajedničkim uspomenama, poput priča koje su im prepričavali djed i baka ili drugih važnih osoba u njihovim životima. Tako im možete pomoći da se sjećaju voljenih kroz pozitivnu prizmu.
Uvedite ritual poput Priča prije spavanja o baki ili stvaranja kutije za uspomene u koju će moći pohraniti stvari koje ih podsjećaju na preminulu osobu. Terapeut Steve Levine tvrdi da su ovakvi rituali korisni jer djeca kroz njih razvijaju pozitivnu percepciju o prošlosti i sigurnija su u izražavanju svojih osjećaja.
Razgovori o smrti mogu biti emocionalno teški, no otvorenost, strpljenje i prilagođavanje pristupa dobi djeteta pomažu u olakšavanju tog procesa.
