Crtanje je dio svakog djetinjstva, a to šarenilo boja itekako je potrebno.
ZAŠTO JE CRTEŽ VAŽNO SREDSTVO IZRAŽAVANJA?
Iako se obično misli da samo talentirana djeca crtaju, to nije točno. Da, to može biti pokazatelj likovnih sklonosti, no svako dijete može i treba crtati od najranije dobi.
Crtežom se razvijaju grafomotoričke sposobnosti djeteta, kao i okulomotorna koordinacija. Drugim riječima, dijete uči kako pomicati ruku da bi držalo olovku ili bojicu te usklađuje taj pokret s onim što vidi tijekom crtanja.
Crtežom dijete izražava svoj doživljaj svijeta.
U dječjem razvoju primjetne su četiri faze crtanja. Kod darovite djece primjetne su iste faze, a jedina je razlika u tome što će se one odvijati mnogo brže.
1. faza (od 1. do 3. godine).
Prva faza razvoja crteža naziva se i fazom šaranja. U tom periodu dijete ne crta ni s kakvom namjerom, nego tek što oformi crtež, daje mu smisao i značenje. Najčešće se crtaju linije i krugovi te je na prvi pogled crtež potpuno apstraktan.
2. faza (od 3. do 6. godine)
Druga faza naziva se fazom simboličkog crteža. To je vrijeme kada dijete prestaje izrađivati slučajne crteže; ono ima namjeru nacrtati nešto za njega konkretno. Dijete počinje crtati ljude i životinje, a kako vrijeme prolazi, tako se polako počinju na crtežu raspoznvati dijelovi tijela, te se dodaju detalji poput šešira ili nakita. U ovoj fazi može se razaznati što je djetetu važno, a što ne pa će tako one važne stvari uvijek biti nacrtane u prvom planu.
3. faza (od 6. do 10. godine)
S polaskom u školu mijenja se i dječji crtež. On postaje realističniji, bogat je detaljima te upravo tada dijete na jedan list papira želi prenijeti sve što poznaje. Iako na tome crtežu još nije prisutna perspektiva prostora, dijete zna prenijeti na papir stvari koje ga okružuju.
4. faza (od 10. godine nadalje)
Posljednja faza naziva se fazom umjetničkog crtanja, a za nju je specifično to što se ona javlja samo kod one djece koja pokazuju likovni talent. Naime, u višim razredima osnovne škole opada interes za likovnim izražavanjem te se često producira samo na satima Likovnog odgoja. Zato u svoje slobodno vrijeme crtaju samo oni koji i dalje gaje interes, a njega treba poticati.
ŠTO MOŽE OTKRITI DJEČJI CRTEŽ?
Crtanje djetetu nije samo oblik igre; ono u njega unosi svoje emocije i doživljaj svijeta. Zato se često koristi i u terapijske i dijagnostičke svrhe. No i sami roditelji mogu mnogo toga saznati o djeci i njihovom doživljaju svijeta promatrajući dječje crteže.
Primjerice, istraživanja pokazuju da će dijete upotrijebiti boju koju preferira za likove koji mu predstavljaju drage ljude ili životinje, dok će boju koju najmanje voli upotrijebiti za prikaz likova koji mu nisu dragi.
Osim na boje, pozornost se može usmjeriti i na poteze.
Ako je prelagan, može upućivati na bojažljivost, hipersenzibilnost te često introvertirano dijete, a to znači da mu roditelji moraju dati više pohvala i pažnje.
Ako je pak potez prenaglašen, pa čak dolazi i do trganja papira bojicom ili flomasterom, to može upućivati na agresivno dijete.
Što se tiče samih nacrtanih predmeta, s njima treba biti vrlo oprezan. Iako su neki mogu svesti pod zajednički nazivnik, primjerice, straha, poput čudovišta, to ne znači svakome djetetu isto. Zato je, ako se sumnja na bilo kakvo stanje, potrebno potražiti pomoć stručnjaka koji će provesti potrebne testove.
