Kao autorica popularnih knjiga „Priče o neustrašivim hrvatskim ženama“ i „Kad odrastem, želim biti liječnik“, vrlo često dobivam upite o tome kako sam odlučila napisati knjige, kako uopće napisati knjigu, kako naći izdavača, kako odlučiti o čemu pisati i u kojoj formi te brojna druga.
Evo kako je počela moja priča…
Kao djevojčica, nikada nisam maštala o tome da budem književnica. Doduše, svojim sam plišanim igračkama redovito čitala priče, ali mi ni na kraju pameti nije bilo da bih jednog dana, kad odrastem, ja mogla pisati priče i tako ih čitati drugima. U tinejdžerskim danima, kada sam čitala ženske i tinejdžerske časopise, redovito su mi zaokupljali pažnju intervjui uspješnih žena. Točno se sjećam dana kada sam naglas izgovorila ovu rečenicu: Voljela bih i ja jednog dana biti u medijima i ispričati svoju priču. U tom trenutku nisam imala pojma zbog čega bih ja uopće bila u medijima i koja bi to bila moja priča.
Godine su prolazile, nekako sam zavoljela književnost i odlučila krenuti na studij Hrvatskog jezika i književnosti. Pročitala sam na stotine knjiga, ali i dalje mi nije padalo na pamet da bih ih mogla i pisati. Štoviše, kako nisam mogla naći stalan posao u struci, osjećala sam odbojnost prema knjigama, govorila sam si da više nikada ne želim otvoriti nijednu knjigu. No jedna suradnja vratila me na put ljubavi prema knjigama. Kako sam se sve više vraćala knjigama, shvatila sam da ne mogu protiv sebe i da je to ono u čemu sam "kod kuće".
Potom je pak uslijedilo jedno popodne koje je sve promijenilo… Tijekom šetnje sa psom palo mi je na pamet da bih ja mogla napisati knjigu za djecu. Voljela sam rad s djecom, ali mi nikada nije ni prošlo mislima da bih mogla pisati knjige za njih. No onda se to nametnulo kao jedini, logičan potez. Kasnije sam na psihoterapiji shvatila i zašto. Pisanje o snažnim ženama, i to baš populaciji djece, posebice djevojčicama, zapravo je bio krik one male Tatjane kojoj je čitav život bilo govoreno da mora biti dobra i poslušna, da mora šutjeti…
Prekid šutnje
Knjiga je bila prvi korak u oslobađanju od te šutnje. To je bio razlog zašto je sve u meni vrištalo da moram napisati knjigu. Nije bilo druge opcije. Znala sam da to mora izaći iz mene.
Tako su nastale "Priče o neustrašivim hrvatskim ženama" koje su osvojile čitatelje i kritiku. Čitava je naklada rasprodana, prema knjizi je nastala i putujuća izložba "Neustrašive žene", a tri priče iz knjige završile su u čitankama za osnovne škole. Knjiga je uvrštena i na Listu dobrih knjiga Hrvatskog knjižničarskog društva koje svake godine radi popis najboljih i najkvalitetnijih knjiga objavljenih u protekloj godini. Dobila sam informaciju da se knjiga koristi i u nastavi Hrvatskog jezika u Švedskoj, a brojne su škole za svoje najbolje učenice naručile upravo ovu knjigu kao poklon.
Ta mi je knjiga donijela brojne intervjue i prilike, a pridjev "neustrašiva" gotovo pa je postao moj zaštitni znak. U tim sam intervjuima počela sve više govoriti i o mentalnom zdravlju, a kako su tri priče iz te moje knjige bile posvećene medicini, znala sam da iduća mora biti baš o tome – o medicini.
Govorila sam si da je i J.K.Rowling bila odbijena uvijek iznova i iznova, a potom je njezin Harry zauvijek promijenio svijet dječje književnosti.
Imala sam prijatelja liječnika, koji je tada bio na specijalizaciji iz psihijatrije, a s kojim sam pisala brojne članke o mentalnom zdravlju. Predložila sam mu da zajedno napišemo knjigu u kojoj ćemo djeci, ali i široj javnosti, predstaviti velikane hrvatske medicine, podjednako muškarce i žene te pokušati razbiti dječji strah od bijele kute. Andrej je bio oduševljen idejom, a ja sam tako počela iščitavati njegove skripte sa studija medicine. Morala sam prvo samu sebe naučiti o osnovama pojedine grane medicine, da bih to onda znala prenijeti djeci. Uživala sam u pisanju svake priče, u istraživanju i učenju meni dotad nepoznatih stvari. Uživala sam baš kao i u pisanju prve knjige.
Uspjeh nakon odbijenica
Međutim, nije sve teklo tako glatko kao s prvom knjigom. Prvi izdavač odbio je knjigu, na brojne mailove nisam ni dobila odgovor ili pak bi mi bilo rečeno da je ideja sjajna, ali da im je popunjen već budžet godinu dana unaprijed.
No ja sam bila odlučna u namjeri da je objavimo. Govorila sam si da je i J. K. Rowling bila odbijena uvijek iznova i iznova, a potom je njezin Harry zauvijek promijenio svijet dječje književnosti. I tako je na koncu moju knjigu objavila najveća i najstarija izdavačka kuća u Hrvatskoj. Na sastanku je preko puta mene sjedila Emica Calogjera Rogić, iz čijih sam priručnika 15 godina ranije učila za prijemni ispit iz kroatistike. Nisam mogla vjerovati da sam na sastanku s njom i da je oduševljena rukopisom.
Sve ostalo je povijest. Sjajne ilustracije, vrhunska organizacija, opet brojni intervjui i snimanja… Činilo mi se kao da živim svoj san.
Da, priznajem da je u početku bilo vrlo čudno nalaziti se s druge strane intervjua i doživljavati da djevojčice na Interliberu dolaze do mene kako bi se fotografirale sa mnom, hodati u knjižnice i škole i čitati djeci svoje priče…
No danas sam neizmjereno zahvalna na svakom tom trenutku jer su mi obje knjige omogućile da radim ono što najviše volim – pišem, dolazim u kontakt s ljudima i nastojim im pomagati.
Čak i danas, nekoliko godina nakon prve knjige, redovito primam poruke u kojoj mi žene zahvaljuju što sam napisala sve što sam napisala i da sam napravila svojevrsnu revoluciju.
No zapravo je sve to bilo za onu ranjenu malu Tatjanu u meni, onu koja je na ovaj način počela zacjeljivati svoje duboke rane iz djetinjstva.
I baš su zato knjige, vjerujem, bile tako uspješne – jer su napisane iz srca, jer ni u jednom trenu nisam gledala koliko ću zaraditi na njima, jer sam samo željela djeci, a posebno djevojčicama, dati nešto za što se mogu uhvatiti i sanjati velike snove. Željela sam da svaka od njih zna da može ostvariti sve što želi, pa makar bila iz nekog malog, zabačenog sela u Hrvatskoj i rasla s roditeljima od kojih ne dobiva ljubav.
Jer jedna takva piše i svoju treću knjigu…
Kako i vi možete napisati svoju knjigu?
Vjerujem da i u mnogima od vas postoji priča koju želite ispričati. I itekako vrijedi ispričati ju jer baš ta vaša priča nekome može biti baš ono što im treba da krenu dalje, da nađu snage za nove početke, za rezanje odnosa, za krpanje rana i za okretanje potpuno nove stranice života.
Zato 18. 12. u 18 sati organiziram online masterclass „Kako napisati i objaviti svoju prvu knjigu“ u kojem ću zainteresiranima otkriti sve tajne pisanja i objave knjige - od toga kako odlučiti o čemu pisati, kako prevladati „blokadu“, pa do svih tehničkih detalja kako teče proces od prve rečenice do knjige u izlogu knjižara, uz vrijedne kontakte kojima se možete javiti. Također ću vam pomoći i s tekstovima na kojima već možda radite.
Rezervacije su obavezne i to do petka, 15. prosinca u ponoć na tatjana.barat@gmail.com, ili na mojim društvenim mrežama. Cijena masterclassa koji napokon može ispuniti vaše snove o tome da postanete objavljen autor/ica iznosi 55 eura. Vidimo se?
