Nakon što nazdravimo za trideseti rođendan, odjednom nas počnu boljeti leđa na čudnim mjestima. Više ne možemo pojesti deset palačinki, cheeseburger i pola čokoladne torte, a da ih ne primijetimo na tijelu.
O izlasku, količini alkoholnih pića i mamurluku mislim da i ne trebam previše pisati jer znate dobro da se više klin klinom ne izbija tako lako.
No mene je ipak nakon tridesetih najviše fascinirao odnos s roditeljima, koji se na toliko suptilno drastičan način mijenja da nisam znala je li mi zbog toga drago ili žao.
Kao odraslim osobama, obično nam nije potrebna podrška roditelja da bismo prolazili kroz svakodnevni život kao kada smo bili mlađi.
Ta neizbježna transformacija činila mi se neugodnom i ugodnom u isto vrijeme. Koliko god bilo uzbudljivo imati svoju neovisnost, postoje trenuci kada sam se osjećala kao petogodišnja Mirna koja samo i dalje treba maminu podršku i tatin zagrljaj.
Više nego ikada bilo mi je važno što će mi roditelji reći te sam se katkad osjećala pomalo izgubljeno. Znala sam mamu peglati pitanjima kakva nisam postavljala ni za vrijeme osnovne škole.
Sva samostalnost koju sam toliko priželjkivala kao dijete i sada napokon dobila pala je u vodu s prvim od tisuću pitanja E, a što ti misliš trebam li napraviti to i to? Kada s odmakom gledam na takve situacije, mislim da sam bila izgubljena jer sam to htjela, a ne jer je to zaista bilo tako.
Teško je bilo prihvatiti da se odnos s roditeljima mijenja, poprima nove dimenzije obilježene jednakošću i uzajamnim poštovanjem.
Prekrasno je doživjeti to da više nismo vezani ulogama njegovatelja i nesamostalnog djeteta te da nastavljamo graditi odnos vezan na temelju zajedničkih iskustava.
Napokon roditelje gledam kao ljude, iako znam da to zvuči grozno, ali je zaista tako. Kao dijete nisam razmišljala o tome što su sve odbacili zbog mene i mojih sestara niti sam razmišljala o tome da su imali svoje snove. Tada su bili autoritativne figure koje su me podržavale više od većine roditelja, ali i govorile ne kada to nisam htjela čuti.
U posljednjih nekoliko godina kako više razgovaramo o dubljim temama, jasnije je da su mame i tate baš poput nas te da su sve to vrijeme dok smo mi pokušavali biti mali buntovnici oni imali hrpetinu problema baš kao i mi sada. Taj trenutak spoznaje čini da osjećam potpuno novu razinu suosjećanja prema njima.
Najdraža promjena koja se dogodi u vezi s roditeljima kada pređemo tridesete
Osim tih vrijednih spoznaja o roditeljima kako odrastamo, dođe i onaj trenutak kada dijete postaje roditelj svom roditelju.
Iako mi je jasno da su roditelji i dalje stariji od mene i da mogu raditi što god žele, naljutim se na mamu i tatu, vjerojatno jednako jako kao što bi se oni naljutili na mene kada bih ja dulje ostajala vani.
Za taj novi sloj odnosa nisam bila spremna, ali s obzirom na to da prirodno u sebi imam to da se abnormalno brinem za sve i svakoga, taj mi osjećaj nije bio stran. S obzirom na to da sam živjela odvojena od roditelja od sedamnaeste godine, svaki put kada bismo se vidjeli, bila bih sve svjesnija toga da i oni također stare.
Kako su mi sada bliže, cijenim svaki trenutak koji provedemo zajedno, ali ih i beskrajno nerviram jer ih podsjećam da trebaju piti više vode, hraniti se zdravije, ne izlaziti previše, zapravo sve ono što su nam roditelji govorili kada smo mlađi. Svemir očito rasporedi sve kako treba i kao bumerang podsjeti da nismo toliko različiti od onih koji su nas doveli na ovaj svijet.
Najdraža promjena koja se dogodi u vezi s roditeljima kada pređemo tridesete jest to da zapravo zaista želimo provoditi vrijeme s njima.
Želim čuti njihove priče iz prošlosti iako su mi ih sigurno već prepričavali desetak puta, ali ovaj ih put zaista želim čuti.
Želim čuti i s kojim su se izazovima borili kada su oni imali tridesetak godina, ali želim i da sa mnom podijele što više životnih mudrosti jer sam ipak svjesna da zapravo nemam pojma o životu.
Neki od nas nisu u mogućnosti upoznati svoje roditelje kao odrasle osobe, ali mi koji imamo tu privilegiju jednostavno trebamo to staviti kao prioritet.
Odnos s roditeljima obilježen je usponima, padovima, smijehom i svađama, ali to je temelj na kojem gradim svoj život i dalje. Premda se naš odnos mijenja, ljubav koju dijelim sa svojim roditeljima zasigurno će izdržati sve što tornado života nosi.
PS: Nazovite svoje roditelje čim prije.
