Pink, pravim imenom Alecia Beth Moore, rođena 8. rujna 1979., jedinstvena je pojava u svijetu glazbene industrije koja je oduvijek svoj glas koristila za osnaživanje žena.
Nastojala je razbiti mitove o ženstvenosti, standardima ljepote i rodnim ulogama. Nije slučajno odabrala umjetničko ime Pink (engl. ružičasta), boju koja se inače stereotipno veže uz ženski spol.
U jednom od svojih prvih intervjua, prije dvadeset godina, izjavila je kako ne želi biti jedna od onih pjevačica koje pjevaju o stvarima o kojima ništa ne znaju. I toga se držala tijekom čitave karijere, pjevajući o osobnim iskustvima i stvarnim pitanjima.
Kada je tek ušla u svijet pop-glazbe, taj je žanr obilovao zvijezdama koje su bile nalik jedna na drugu kao jaje jajetu: mršave, duge plave kose i pjevale su o fiktivnim ljubavnim vezama koje same nikada nisu doživjele.
Čak se i u svojim stihovima pjesme Stupid Girls pitala što se dogodilo snovima djevojaka da postanu predsjednice, zašto sve izgledaju jednako i pokazuju svoje obnaženo tijelo.
Pitala se kamo su nestali pametni ljudi. I već je tim stihovima krenula u rušenje stereotipa o tome kako bi neka pop pjevačica trebala izgledati i pjevati. Doprinijela je novom valu feminizma, pokazujući kako nitko ne može reći ženama što trebaju biti.
I svojim pjesmama i svojim izgledom, Pink je rušila predrasude i granice.
Otišla je i korak dalje, pa je u pjesmi Dear Mr. President otvoreno kritizirala tadašnjeg američkog predsjednika Busha koji je bio sve samo ne feminist, a ujedno se nije zauzimao za potlačene.
Pjesma se bavi temeljima mnogih ideala feminističke skupine, uključujući prihvaćanje LGTBQ zajednice i ženska prava.
U toj je pjesmi postavila pitanja poput Kakav bi otac oduzeo prava vlastitoj kćeri? / Kakav bi otac mogao mrziti svoju kćer da je gay? i Što osjećate kad vidite beskućnike na ulici? / Za koga se molite noću prije nego zaspite?
Time je potaknula žene diljem svijeta da se suprotstave nepravdi i izraze svoje mišljenje o onima na vlasti, što je ključna poruka feminističkog pokreta.
Osim što je bila vokalno glasna, tijekom čitave svoje karijere odašiljala je poruku i svojim izgledom.
Odmah je odlučila da njezin imidž neće odražavati ono što je društvo smatralo lijepom djevojkom. Uvijek je bila isključivo svoja, kratke kose i jače građe, a tom se tematikom bavila u mnogim svojim pjesmama.
Primjerice, u pjesmi F ** ckin 'Perfect Pink otkriva ranjiviju stranu, ali i dalje čvrsto stoji iza svoje poruke, pa jedan stih kaže: Molim te, molim, nikada, nikada se nemoj osjećati ništa manje nego j....o savršena.
Kći je njezina inspiracija
Uz sve osvojene nagrade i priznanja, putovanja svijetom, dupkom ispunjene koncerte, milijune na bankovnom računu i činjenici što je postala ikona ne samo feminizma nego i našeg doba, Pink je jedna stvar neusporedivo važnija – njezina kći.
12-godišnja Willow je slika i prilika svoje majke, a njezin pjevački talent prvi smo put primijetili kad su mama i kći izbacile zajedničku pjesmu - Cover Me In Sunshine, koja je brzo oduševila javnost i popela se na sam vrh glazbenih ljestvica diljem svijeta.
Kao mami djevojčice, sve poruke za koje se zalagala od rane mladosti, sada su postajale još važnije.
Prilikom preuzimanja nagrade 2017. godine na MTV Video Music Awards, Pink je održala svoj možda najvažniji i najupečatljiviji govor ikad, i to nadahnut njezinom djevojčicom.
Naime, tada šestogodišnja Willow jednom se uplakana vratila iz škole i rekla mami da je ona najružnija djevojčica koju poznaje. Druga djeca u školi rekla su joj da izgleda poput dječaka.
Pink je tada otkrila svojoj kćeri, da kad ljudi kritiziraju njezin izgled, koriste istu uvredu. Kažu joj da izgleda kao dječak, ili je previše muževno, da joj je tijelo prejako ili da ima previše mišljenja.
Pink joj je odgovorila da su to govorili i njoj od najranije mladosti. Govori su joj da je predebela, da izgleda poput dječaka ili da ima previše mišljenja.
Kako je svoju kćer željela naučiti ljepoti različitosti i odupiranju nametnutim društvenim očekivanjima, napravila je PowerPoint slikokaz za Willow, prikazujući glazbenike Davida Bowieja, Janis Joplin i Eltona Johna.
Potom je na spomenutoj dodjeli nagrada podijelila razgovor koji je uslijedio s kćeri.
Vidiš li da puštam dugu kosu? Willow je odgovorila: 'Ne, mama.' Vidiš li da mijenjam tijelo? 'Ne, mama'. Vidiš li kako mijenjam način na koji se predstavljam svijetu? 'Ne, mama?, rekla je. Vidiš li me kako rasprodajem koncertne dvorane diljem svijeta? ' Da, mama.'
Gledajući svoju djevojčicu u publici, Pink je rekla: U redu, djevojčice, mi se ne mijenjamo. Uzimamo kamenčiće i pravimo bisere od toga. I pomažemo drugim ljudima kako bi mogli vidjeti više vrsta ljepote.
Poseban odgoj za modernog roditelja
Baš zbog toga, Pink je oprezna u odgoju svoje djece. Nedavno je u jednom intervjuu otkrila kako Willow nema mobitel ni društvene mreže, što je doista nevjerojatno za današnju djevojčicu njezinih godina.
Rekla sam Willow da me druga djeca uopće ne zanimaju jer je ona moje dijete, to je moja odluka i ja stojim iza nje, rekla je pjevačica u emisiji The Morning Show. Tada je pojasnila da je ona ipak kći javne osobe, a da razlike postoje, koliko god to neki ljudi pokušavali ignorirati. Oči su uprte u Willow više nego u neke druge djevojčice.
Svojim postupcima Pink je pokazala puno toga. Borba za ženska prava, razbijanje predrasuda i pažljivo roditeljstvo primjeri koji koji inspiriraju mnoge. To nije samo dio njezine karijere nego i majčinstva, a to je upravo ono što je i najvažnije. Naučimo naše djevojčice da mogu biti baš sve što požele.
