Lako je urediti dječju sobu i ako imate puno novca. Sve što zamislite negdje postoji za kupiti.
Ali urediti sobicu od nekih 6m2 u potkrovlju za potrebe djevojčice koja stalno raste, voli se igrati i već traži vlastiti prostor je malo zeznutiji zadatak. Tim više jer se u sobi nalazi i veliki ormar za moju odjeću, ručnike i posteljinu svih nas.
Nisam dizajnerica, nisam arhitektica, ne znam sama rukama ništa napraviti za kuću, ali uživam u uređenju prostora. Toliko se volim igrati s namještajem da mi je baš zabavno što imam dijete koje neprestalno raste i ima nove potrebe od prostora. Koliko god zahtjevno zbog svoje veličine bila dječja soba, upravo mi je ovaj kutak našeg stana nekako najljepši projekt.
Obzirom da živimo u potkrovlju, ogromna kosina oduzima jako puno prostora u prostoriji. Prednost je što ipak daje neki karakter sobi. Upravo je ta kosina odredila smjer uređenja sobice za malu trogodišnjakinju.
Dizajn je odredila njezina ljubav prema životinjama.
Krevet u obliku kućice s dimnjakom bio je izvrstan odabir za našu dječju sobicu, tim više jer smo mogli odabrati manje dimenzije. Tako je Mina dobila krevet dimenzija 160x70, što je ostavilo više prostora za kretanje po sobi. Da smo uzeli klasičan krevet 90x200 cm, ne bi imala gotovo uopće mjesta za išta osim spavanja.
Dobra stvar i kod ovog kreveta kućice jest što je nisko postavljen pa preko dana funkcionira i kao prostor za igru, stoga je idealno rješenje za manje sobe. Nedostatak jest što npr. nema ladicu za pohranu stvari, što je super zgodno rješenje kod dječjih kreveta.
Kad smo već krenuli s krevetom kućicom, imali smo sreću da smo našli i police u obliku kućice! Tako smo na drugoj strani sobe iza vrata postavili manju kućicu dimenzija 40x60 cm, također od borovog drva kao i krevet. Nažalost, ne slažu se sa starijim bijelim IKEA komodama i još starijim velikim ormarom, ali u kasnijoj fazi i to ćemo riješiti.
E sad, kako smo imali dvije kućice, a Mina voli životinje, htjela sam da te kućice budu u nekoj šumi, da stvorimo šumski svijet. Nešto kao Maca Papučarica koja živi u kućici s dimnjakom usred šume.
Kako napraviti šumu, a nemaš prostora? Šuma ide na zid!
Dvojila sam se između angažiranja nekog lokalnog umjetnika da nam u sobi direktno na zidovima i elementima naslika našu šumu, tapeta i naljepnica. Na kraju, nakon dosta istraživanja po internetu i razmišljala što je najbolja opcija, naišla sam na naljepnice koje radi jedna djevojka, a koje izgledaju kao naslikane.
Sjela sam s Minom i pustila je da sama odabere koje tapete od predloženih želi. Medo, vuk, lisica, vjeverice, jež, ptice…oduševila se kad je vidjela toliko životinja i jako brzo rekla koje naljepnice želi.
Naljepnice koje smo odabrali nisu najjeftinije u ponudi, za cijelu sobu su nekih 70€. No jako su kvalitetne. Lako se lijepe, ako pogriješite lako ih i odlijepite, a idu na sve materijale koje smo imali po sobi. Tako su naljepnice završile na zidu, na policama, ulaznima vratima i vratima ormara. Sami smo odredili gdje će koja životinja biti jer je set naljepnica napravljen tako da možete samostalno kombinirati drveće, životinje i oblake.
Tepih je žute boje iako sam inicijalno htjela da bude zeleni, no kako je Minina najdraža boja žuta, odluka je pala na žuti tepih. Dodali smo i manji tepih u obliku ježa da životinja ne nedostaje ni na podu.
Nakon toga sam se bacila na nabavku malih detalja po sobi, od kukica za odjeću do kutija za pohranu igračaka i dječjih sitnica. Pronašli smo slamnate kutije u obliku kućica, slamnati ukras za zid u obliku lava i istu takvu lavlju kutiju, kukice s imitacijom drva…i puno toga što mi se svidjelo, ali nismo kupili jer je bilo ili skupo ili je jednostavno previše za našu malu sobu.
Htjela sam još i neki novi luster. Sa stropa je od ranije visio neki bijelu u obliku oblaka, ali nekako se nije uklapao u novu shemu. Dok sam istraživala rješenja za lustere, iskočio mi je oglas jednog brenda i njihovog papirnatog lustera u obliku lisice za 14,99 eura. To je bilo to!
Imali smo od ranije vreću za sjedenje s likom lisice te dva ukrasna lisičja jastuka. Znali smo da imamo pravu malu jazbinu za našu malu curicu.
Sve smo naručili online i kad su stvari napokon došle (a nekima je trebalo i tri tjedna) složili ih za jedan vikend dok je naša curica bila kod bake i djeda.
A kako je naša Mina reagirala kad je vidjela sobu? Nije mogla vjerovati! Otvorila je vrata sobe, okrenula se prema nama u nevjerici i širom otvorenih usta i očiju promatrala svaki detalj u sobi, smijući se za sebe prvo, da bi na kraju rekla „mama i tata, meni se jako sviđa ova nova soba“ i zatvorila vrata da se sama poigra. Već je počela s tim!
Naravno, u krevet je prije spavanja naslagala i svoje najdraže plišance.
Meni pak još malo smeta bjelina onih komoda, možda ih uskoro oblijepim i od njih vizualno napravim nešto drugo, bitno je da imam još nešto za se igrati. Ako imate koji prijedlog kako ih zakamuflirati u nešto šumsko, rado slušam!
