U posljednjih nekoliko godina Kristina Bećirović iz Međimurja u potpunosti je zaokrenula svoj život, a u tome je presudnu ulogu odigrao biciklizam. Dok se u djetinjstvu sportom bavila samo na nastavnim satima Tjelesne i zdravstvene kulture, danas osvaja medalje i skuplja kilometre diljem Hrvatske, pa i šire. Jednom je odvozila i više od 200 kilometara u komadu, osvojila i prvo mjesto na Zimskoj rekreativnoj ligi Sjeverozapadne Hrvatske 2017./2018., biciklom se uspela i na Velebit, a od Međimurja do susjednih država biciklira kao od šale.

Galerija

Ujedno je i jedna od rijetkih žena u Hrvatskoj koje se bave biciklizmom, a sve to radi rekreativno izvan redovitog punog radnog vremena.

Prijatelji odigrali ključnu ulogu

Otkrila nam je kako je sve počelo, što je potrebno za uspjeh u ovome sportu, koje su njegove najveće prednosti, ali i kako se osjeća među pretežito muškim kolegama.

Po struci prvostupnica germanistike i informatologije, Kristina već nekoliko godina radi u obiteljskoj tvrtki, a kako je njezin posao isključivo sjedilački, bila joj je potrebna rekreacija. Zato je polako ušla u svijet sporta.

Tijekom studija upoznala sam se s jogom, a po povratku iz Zagreba u Međimurje nastavila sam je proučavati. No trebalo mi je još nešto, a kada da se u mojoj blizini otvorila teretana s bogatom ponudom, priključila sam joj se i istodobno počela više pozornosti posvećivati svojoj prehrani, započinje svoju priču.

S vremenom se njezino tijelo potpuno transformiralo, a poze joge koje je mogla izvoditi oduševljavale su sve njezine poznanike i prijatelje.

Primarno vidim da imam više energije i bolju koncentraciju na poslu. Osjećam se ispunjenije i veselije, znam da radim dobro za sebe i svoje tijelo, cijenim zdravlje koje imam i održavam ga, kaže Kristina.

Upravo je preko prijatelja upoznala i biciklizam.

Gledala sam njihove fotografije krajolika koje su posjetili biciklirajući. Pomisao da mogu upoznati ne samo svoj kraj već i ostale zemlje, a pritom aktivno živjeti i rekreirati se, činila se kao savršena kombinacija! Prvo sam dobila na korištenje dečkov stari brdski bicikl, a kasnije sam se odlučila na kupovinu svojeg prvog cestovnog bicikla, prisjeća se Kristina.

Odlaske u teretanu zamijenila je vožnjama po Međimurju, susjednim županijama te po Sloveniji i Mađarskoj, no joga je i dalje ostala neizostavan dio njezine rutine.

Niže medalje jednu za drugom

Danas je članica Biciklističkog kluba Puls iz Čakovca, a iako je u ovaj sport ušla tek prije nekoliko godina, već se nekoliko puta našla na postolju s najboljim biciklistima.

Iz čiste radoznalosti prijavila sam se na natjecanja. Željela sam vidjeti u kakvoj sam formi i kakva sam naspram drugih. Unatrag dvije godine sudjelujem na biciklističkom maratonu Istria GranFondo, koji se odvija svake godine u Umagu početkom listopada.

Prošle godine završila sam maraton duljine 90 kilometara na četvrtom mjestu, među odličnim biciklisticama iz Hrvatske i Slovenije. Izdvojila bih i Rekreativni maraton Koprivnica-Kalnik koji završava zahtjevnim usponom na goru Kalnik, na kojem sam završila kao treća među ženama, a tu je i prvo mjesto na Zimskoj rekreativnoj ligi SZ Hrvatske, s itekako opravdanim ponosom govori Kristina.

Kako kaže, iako su joj drage osvojene nagrade, najponosnija je na neke druge biciklističke ture.

Prošle je godine Kristina Bećirović osvojila i istarski Granfondo
Kristina na istarskom Granfondo 2017. (Foto: Kristina Bećirović)

Breveti, posebno duga vrsta vožnje tijekom koje se prelaze velike udaljenosti u određenom vremenskom periodu, postali su mi vrlo zanimljivi. Odvozila sam u tri navrata Brevet 200. To je ujedno bila i moja najduža kilometraža. Odvozila sam 216 kilometara, kaže Kristina, koja priznaje da je u početku njezina najbliža okolina bila iznenađena njezinim zanimanjem za biciklizam.

No danas im je neobično ako tijekom vikenda ne biciklira ili ako nakon posla ne produži biciklom „v brege“.

Podupiru me u svakom pogledu. Ponosni su što imam motivacije i što sam jedna od rijetkih djevojaka u svojem kraju koja se bavi biciklizmom, iako samo rekreativno, napominje ova vrsna biciklistkinja.

Jedna od nekoliko žena u klubu

No ono što im je u početku bilo također neobično je i to što se, kako je spomenuto, ovim sportom bavi poprilično mali broj žena. Primjerice, njezin klub broji 51 člana, a od toga su samo njih osam žene. No Kristini to nikada nije bio nikakav problem.

Jednom je odvozila i više od 200 kilometara u komadu, a osvojila je i prvo mjesto na Zimskoj rekreativnoj ligi Sjeverozapadne Hrvatske 2017./2018.

Činjenica je da nas žena u biciklizmu ima puno manje nego muškaraca i često smo zanemarene jer na nekim maratonima ni nema ženskih kategorija, ali se i to polako mijenja. U poglavito muškoj ekipi nije ni loše, dečki imaju razumijevanja, pa me uvijek pričekaju ako zaostanem, a na neki način mi pomažu u napretku. Uvijek se trudim dostići ih, ići brže i uzbrdo i nizbrdo, priznaje Kristina.

Da bi izdržala sve te napore, nužno je paziti i na prehranu. Iako se na početku svog novog sportskog života bojala ugljikohidrata i šećera, sada zna koliko je ravnoteža važna za uspjeh.

Prije i nakon duge vožnje tijelo mora nadoknaditi energiju, a to se najbrže postiže putem konzumacije ugljikohidrata. No jednako je tako važno birati lako probavljive namirnice, što manje industrijski prerađene i bez dodatnih sladila. Osim na prehranu, treba paziti i na tjelovježbu tijekom zimskih mjeseci kada bicikliranje nije često moguće, pojašnjava nam Kristina.

Od kacige do rukavica

Zanimalo nas je i zahtijeva li biciklizam izdašno ulaganje u opremu.

Govorili su mi da više nema velikih troškova nakon što se kupi bicikl. Nije istina! Potrebna je i kvalitetna kaciga, ali i odjeća. Posebne hlače s pojačanjem za stražnjicu i više su nego poželjne za duže rute, a biciklistička majica s našivenim džepićima vrlo je praktična. A kad biciklizam preraste u malo ozbiljniji hobi, posebne pedale sa posebnim cipelama uvelike olakšavaju bicikliranje. Pa marame, kapice, rukavice, zimske navlake i slično, nabraja nam Kristina.

Kristinin klub broji pedeset i jednog člana, a samo osam od njih su žene.

No ni odricanje za prikupljanje sredstava za kupnju opreme ne predstavlja joj problem jer ništa ne može zamijeniti osjećaj slobode na biciklu i upoznavanje novih krajeva. Ljepota je, kako kaže, u tome što ne znaš što te čeka iza sljedećeg ugla, ali i u brojnim prijateljstvima koja se sklapaju na natjecanjima ili slobodnim vožnjama koje nerijetko uključuju i prelaženje državnih granica. Dok tijekom radnog tjedna nakon posla odvozi po 30 do 40 kilometara, vikendom nakupi i više od stotinu.

Dvije njezine verzije

Kada pak se danas osvrne na nekadašnju verziju sebe koja nije marila za zdrav način života i sebe kakva je posljednjih nekoliko godina, primjećuje veliku razliku.

Primarno vidim da imam više energije i bolju koncentraciju na poslu. Zanimljivo je kako tjelesna aktivnost poput bicikliranja zapravo ne troši toliko energije koliko primjetno puni baterije. Osjećam se ispunjenije i veselije, znam da radim dobro za sebe i svoje tijelo, cijenim zdravlje koje imam i održavam ga.

Kako su joj dobrobiti biciklizma utjecale i na ukupno poimanje svijeta oko sebe, danas zna da treba iskoristiti svaki trenutak jer se nijedan od njih više neće ponoviti. Zato i za ovo ljeto ima velike planove.

Ove godine more ću zamijeniti planinama. Za nekoliko tjedana putujem u Kranjsku goru, gdje ću biciklirati na slovenski planinski prijelaz Vršič i na planinu Mangart na Julijskim Alpama. Također nastavljam i s rekreativnim maratonima u Hrvatskoj i Sloveniji, a vikendima ću vjerojatno produžiti do Sljemena ili do Pohorja, zaključuje biciklistkinja Kristina Bećirović.

Svege nekoliko žena prisutno je u njezinu klubu
Svega nekoliko žena je prisutno u njezinu klubu (Foto: Kristina Bećirović)