Evo ga, stigao je i taj dan u godini. Brže nego ikad dosad u životu. Kako mi je izgledalo prošlo jutro stare godine više se ne sjećam. Ni onog prije, a pogotovo ne onog još prije. Ali, nekako mi se čini da će s ovim 31.12. biti ipak drugačije
Već nagodinu u ovo ću vrijeme imati jednog malog šestomjesečnog čovjeka kraj sebe i svijet će izgledati bitno drugačije nego sada.
Kojih biste se vi pet, šest stvari onako iz prve, bez razmišljanja sjetili iz prošle godine? Mene je baš zanimalo što će mi prvo doći u misli i samoj sam sebi jutros zadala mali test. Evo čega sam se prvo sjetila...
Nema sumnje, činjenica da ćemo Boris i ja postatati tata i mama obilježila mi je drugi dio godine.
Dva predivna putovanja na Mallorcu i Vis.
U misli mi je odmah došla i genijalna ekipa s kojom radim. Možda će zvučati patetično, ali bez obzira na radni tempo, povremena ustajanja na lijevu nogu, nervozu hoće li sve biti na vrijeme, grickanje noktiju... nigdje se ne nasmijem tako dobro kao na poslu.
2008. ću pamtiti i po tome što sam postala vozačica i po Zagrebu (...na žalost svih onih koji mi trube i psuju na cesti). Ipak - bio je to bio velik korak za mene!
Što mi se ružno dogodilo? Hm... Hvala Bogu ništa što bi mi prvo palo na pamet.
Više pročitajte na blogu Marije Miholjek.
