Divan suprug? Da. Prekrasna djeca? Da. Karijera? Da. Pa, ipak tisuće suvremenih žena osjećaju prazninu u svojim životima. Osjećaj nezadovoljstva kod žena poprimio je razinu epidemije, pa čak i kod onih koji imaju sve, jer ni one ne žele 'više', nego samo 'drugačije'
Divan suprug? Da. Prekrasna djeca? Da. Karijera? Da. Pa, ipak tisuće suvremenih žena osjećaju neprestanu i trajnu prazninu u svojim životima.
One se moraju brinuti o djeci, voditi kućanstvo, kuhati, čistiti, biti podrška svom partneru ili suprugu, održavati prijateljstva i negdje u tom kolopletu stvari pronaći i dovoljno energije za seks
Što žele žene?
Pitanje je to koje postavljaju tisuće muškaraca na svijetu. No, žene se pitaju 'Što mi se dogodilo?' Kada je sve otišlo u krivom smjeru?
Muškarci nas pokušavaju činiti sretnima, a kada pogriješe, onda su to sitne greške – kupili su krivi poklon, zaboravili neki važan datum ili nisu nazvali kada su trebali. Žene pak gledaju svoj život i misle – ovo sigurno ne može biti sve u životu.
Tom se problematikom pozabavila Lucy Cavendish u svojoj knjizi 'Lost and Found' (Izgubljena i nađena) u kojoj je obradila pitanja života i sreće u životu jedne žene.
Nezadovoljstvo - boljka svih žena
Evo o čemu je riječ. Čak se i one žene koje imaju sve – supruga, djecu, izgled, impresivan lifestyle, pitaju o smislu svega.
Stres i borba zbog osjećaja nezadovoljstva očito je poprimila razinu epidemije, jer kako je ispričala Lucyina sugovornica u knjizi – četrdeset godina radim na sebi da bih doznala tko sam i što želim, a sada kada sam to pronašla, nisam sigurna da je to ono što zaista želim.
Većina žena općenito se žali na nezadovoljstvo, a paralelno s tim i na količinu obaveza koje imaju u svakodnevnom životu. One se moraju brinuti o djeci, voditi kućanstvo, kuhati, čistiti, biti podrška svom partneru ili suprugu, održavati prijateljstva i negdje u tom kolopletu stvari pronaći i dovoljno energije za seks.
I one kojima zavidimo, s dadiljom i kućanskom pomoćnicom, sjajnom kožom i prelijepom torbom, upitane jesu li sretne, nisu odgovarale potvrdno. Prigovarale su i žalile se zbog svega, kao i mi...
U svakodnevnom životu, žene se osjećaju iscrpljeno, nedovoljno cijenjeno i sito svega. Takvoj ženi možete kupiti najveći dijamant na svijetu, no osjećaj ostaje isti.
Da, to se odnosi i na žene koje imaju 'yummy mummy' status i kojima uvijek zavidimo. One imaju savršeno ošišanu, prelijepo obojanu kosu i sjajnu kožu.
Upravo su ostavile svoju djecu u školi i otišle na jogu ili tretman ljepote. No, upitane, jesu li sretne, te divne žene nisu odgovarale potvrdno. Prigovarale su zbog svega!
...a on je izgubio interes za mene
Zbog svojih neorganiziranih dadilja, visoke cijene kemijskih čistionica, no najviše od svega, žalile su se na dosadu i činjenicu da nikada ne viđaju svoje supruge. Lista je bila beskrajna.
Osjećale su da je suprug izgubio interes za njih, kako je previše umoran za bilo kakav razgovor, no one nisu željele nešto više, one su željele nešto drugačije.
Epilog je bio poznat, Jedna od njih se upustila u aferu s običnim radnikom, a druga s kolegom na poslu.
U što smo vjerovale dok smo bile mlađe? Učili su nas da je dijeta idealan način do sreće, jer ako smo vitke, lijepe i moderne, bit ćemo i popularne.
S druge strane, roditelji su nas učili i da trebamo biti nezavisne, ne samo u financijskom, nego i u intelektualnom smislu, a mi smo željele biti i ravnopravne i poštivane.
Volimo li našu napornu rutinu?
Pronaći ravnotežu u karijeri, majčinstvu i braku, a pritom se osjećati zadovoljno, bila bi odgovarajuća, no gotovo i nemoguća misija. Pritom, nikada ne znamo koliko je nešto dobro dok to i ne izgubimo.
Koliko smo puta rekle 'O, kako je bilo dobro na faksu? Ili, ako se rastavimo, ponekad nam se učini da taj brak ili veza i nije bila toliko loša.
Rutina svakodnevnog života nikada nije toliko opterećivala muškarce, štoviše, čini se da oni u rutini uživaju. Ustaju jutro, odlaze na posao, možda se malo druže s prijateljima i onda odlaze kući. Oni to znaju prihvatiti i što je bolje od svega, ona im se sviđa.
Žene su drugačije. Žene provode rutinu, organiziraju život, no tu i tamo, nedostaje im 'ono nešto', kada se taj osjećaj ponovi i nataloži, počinju osjećati nezadovoljstvo i želju za nečim drugačijim.
Žele se osjećati poželjnima i potrebnima na jednoj drugoj razini. A kada se to ne ostvari, nekima se dogodi i onaj kolega s posla…
