Svoje vesele kućice Andreja oslikava akrilnim bojama, a svaki uradak ujedno je i sličica.
Svaki predmet ARTbyARt ima neku svoju priču. Stvaram šarene i vesele svjetove onako kako ja vidim svijet oko sebe. Svaki predmet može se personalizirati te se prema želji naručitelja može dodati neka osobna poruka, citat i slično, govori Čakovčanka Andreja Rodiger, kojoj je njezina radionica ARTbyARt i dalje (samo) hobi uz drugi posao kojim zarađuje za život, ali i velika ljubav, strast i ispunjenje.
Unikatne drvene kućice izrađuje kao zidne ili samostojeće ukrase, a dodavanjem metalnih kukica postaju vješalice za ključeve, nakit i drugi slični predmeti. Prema želji kupca mogu se personalizirati dodavanjem teksta po želji (imena, datuma, naziva ulica ili neke osobne poruke ili citata). Andrejine vješte ruke stvaraju i satove od drveta s veselim motivima cvjetne livade i kućicama, kao i slike, poštanske sandučiće, a po narudžbi izrađuje i motive grada ili mjesta.
Svi imamo neki grad ili mjesto koje nosimo u srcu i uz koji nas vežu lijepa sjećanja. Zato prema željama izrađujem motive gradova ili neki jedinstveni personalizirani motiv koji će uvijek evocirati te dobre emocije. Idealno za poklon dragoj osobi ili nekome tko možda živi negdje daleko i svaki mu je podsjetnik na dom dragocjen, kaže.
Dosadašnjim radovima izgradila je svoj prepoznatljivi stil, zamijećen i dobro prihvaćen na tržištu i društvenim mrežama. Andrejina priča najbolje pokazuje da je svaka kriza ujedno i prilika, s obzirom na to da je obrt lansirala u listopadu 2020. i uspjela unatoč pandemiji i svim teškoćama koje je ona donijela.
Koliko je Andrejin rad poseban i čarolija u malom, dočaravaju i riječi kojima drugi opisuju njezine ljupke i vesele rukotvorine.
Nositeljica srcotvorne radionice ARTbyARt Andreja Rodiger, ona je koja vidi srcem. Sa strašću djeteta oslikava drvo, boji pročelja kuće, ribama crta ljuskice i na krovove vješa srca. Da je najbolja i drugačija, osjetila sam nebrojeno puta, a da je ono što stvara iskrena i topla priča djeteta u odrasloj ženi, osjetim svakog puta kada iza zavjese prozora kućice na svom zidu ugledam ruku koja mi maše i poziva me da otvorim zelena vrata...
