Nijedna glazbenica nikada nije imala više hitova na prvim mjestima glazbenih ljestvica, niti je ijedna više promijenila poimanje mode te ujedno scenske kostime prenijela u svakodnevnicu.
Iza svega toga stoji i originalnost i velika doza hrabrosti, posebno u vrijeme kada je tek započela stvarati svoju karijeru i svoje ime. Zahvaljujući njezinom utjecaju, žene su se mogle izraziti na neke sasvim nove načine. Madonna je, nema sumnje, revolucionirala ženu, modu i glazbu.
Zbog svega toga 2016. bila je proglašena ženom godine na dodjeli nagrada Bilboard Women in Music, a upravo je tom priliko održala jedan od najupečatljivih govora ikad u glazbenoj industriji kojim je još jednom potvrdila da se ne boji biti drugačija.
Stojim pred vama kao otirač. Oh, hoću reći kao žena u industriji glazbe. Hvala vam što ste priznali moju sposobnost da nastavim svoju karijeru 34 godine usprkos očitom seksizmu i mizoginiji te stalnom maltretiranju i nemilosrdnom zlostavljanju.
Nevjerojatno je dobiti ovakvu čast nakon vrlo javne godine koju sam imala. Osjećam se zaglavljeno i tužno. I, iskreno, danas se osjećam napuhnuto. Nije mi se baš dalo ustati i primiti nagradu - nisam se osjećala vrijednom toga. No znala sam da se moram izvući iz kreveta, obuti čizme, doći na pozornicu i zahvaliti.
Kada sam počinjala nije bilo interneta i ljudi su mi u lice morali reći što misle. Bilo je malo ljudi kojima sam morala odgovarati jer je život tada bio jednostavniji. Kada sam se preselila u New York, bila sam tinejdžerica, bila je 1979. godina i New York je bio zastrašujuće mjesto. U prvih godinu dana života u New Yorku uperen mi je pištolj u glavu, silovana sam na krovu dok mi je nož bio pod grlom i toliko su mi puta provalili u stan i opljačkali me da sam jednostavno prestala zaključavati stan.
U godinama koje su uslijedile, izgubila sam gotovo svakog prijatelja kojeg sam imala zbog AIDS-a, droge ili pucnja. Kao što možete pretpostaviti, svi ti neočekivani događaji nisu mi samo pomogli da postanem odvažna žena koja stoji pred vama, nego su me i podsjetili da sam ranjiva.
U životu ne postoji niti jedna prava sigurnost osim vjere u samog sebe i shvaćanja da ja nisam vlasnik svojih talenata. Nisam vlasnik ničega. Sve što imam dar je od Boga. I sva s*ebana s*anja koja su mi se dogodila i koja mi se i dalje događaju također su darovi koji će me naučiti lekciju i učiniti snažnijom.
Primam nagradu za ženu godine pa sam se upitala što mogu reći o tome kako je biti žena u glazbenoj industriji? Što mogu reći o tome kako je biti žena? Kada sam prvi put počela pisati pjesme, nisam razmišljala o rodnim ulogama. Nisam razmišljala o feminizmu. Samo sam željela biti umjetnica.
''J..i ga. Ja sam drugačija vrsta feministice. Ja sam loša feministica.'
Sjećam se da sam se osjećala paralizirano. Trebalo mi je neko vrijeme da se saberem i nastavim sa svojim kreativnim životom, da nastavim sa svojim životom. Utjehu sam pronašla u poeziji Maye Angelou, pisanju Jamesa Baldwina i glazbi Nine Simone.
Sjećam se kako sam željela imati kolegicu vršnjakinju kojoj bi se mogla obratiti za potporu. Camille Paglia, poznata feministička spisateljica, rekla je da unazađujem žene time što se seksualno objektiviziram. Pa sam pomislila: 'Oh, ako si feministica, nemaš seksualnost, poričeš je.' Pa sam rekla: ''J..i ga. Ja sam drugačija vrsta feministice. Ja sam loša feministica.'
Shvatila sam da više ne mogu biti žrtva. Da se sve dogodilo s razlogom. A moj posao je bio učiti iz svake oluje u koju sam zalutala.
Kao žene, moramo početi cijeniti vlastitu vrijednost i vrijednost jedna druge.
Kao što možete zamisliti, svi ovi neočekivani događaji ne samo da su mi pomogli da postanem odvažna žena koja stoji pred vama nego su me podsjetili i da sam ranjiva. U životu ne postoji niti jedna prava sigurnost osim vjere u samog sebe i shvaćanja da ja nisam vlasnik svojih talenata. Nisam vlasnik ničega. Sve što imam dar je od Boga. I sva s*ebana s*anja koja su mi se dogodila i koja mi se i dalje događaju također su darovi koji će me naučiti lekciju i učiniti snažnijom.
Primam nagradu za ženu godine pa sam se upitala što mogu reći o tome kako je biti žena u glazbenoj industriji? Što mogu reći o tome kako je biti žena? Kada sam prvi put počela pisati pjesme, nisam razmišljala o rodnim ulogama. Nisam razmišljala o feminizmu. Samo sam željela biti umjetnica.
Naravno da su me inspirirale Debbie Harry i Chrissie Hynde i Aretha Franklin, ali moja prava muza bio je David Bowie. On je utjelovio muški i ženski duh i to mi je baš odgovaralo. Natjerao me da pomislim da nema pravila. Ali nisam bila u pravu. Nema pravila ako si dječak. Ako si djevojka, moraš igrati igru. Koja je to igra?
Dopušteno ti je da budeš lijepa, slatka i seksi, ali nemoj biti previše pametna. Nemoj imati mišljenje. Nemoj imati mišljenje koje se ne podudara sa statusom quo. Muškarci te smiju objektivizirati i smiješ se odijevati kao drolja, ali ne smiješ vladati time. I nemoj dijeliti svoje seksualne fantazije sa svijetom.
Budi ono što muškarci žele da budeš. Još važnije, u društvu drugih muškaraca budi ono s čim će se žene osjećati ugodno.
I naposljetku, nemoj starjeti jer starenje je grijeh. Kritizirat će te, ocrnjivati i definitivno neće tvoju glazbu puštati na radiju.
Kad sam tek postala slavna, u magazinima Playboy i Penthouse pojavile su se moje gole fotografije. Fotografije uzete iz umjetničkih škola za koje sam nekad pozirala kako bih nešto zaradila. Nisu baš bile seksi, na njima izgledam kao da mi je dosadno i bilo mi je dosadno. Od mene se očekivalo da će me biti sram kada te fotografije izađu, ali nije me bilo sram i to je ljude zbunjivalo.
Ostavili su me na miru kad sam se udala za Seana Penna, ne samo zato što je on bio sposoban pucati na vas, nego zato što više nisam bila na tržištu. Zato me jedno vrijeme nisu me smatrali prijetnjom. Godinama kasnije, razvedena i slobodna (oprosti, Sean) napravila sam album Erotica i objavljena je moja knjiga Sex. Sjećam se da sam bila na naslovnicama svih novina i časopisa. Sve što sam pročitala o sebi bilo je osuđujuće.
Nazivali su me kurvom i vješticom. U jednom su me naslovu usporedili sa Sotonom. Rekla sam: ‘Čekaj malo, zar Prince ne trči uokolo s mrežastim čarapama, visokim potpeticama i ružem za usne dok mu guzica visi van?’ Da, je. Ali bio je muškarac.
To je bilo prvi put kada sam zaista shvatila da žene nemaju istu slobodu kao muškarci. Ljudi kažu da sam kontroverzna. Ali mislim da je najkontroverznija stvar koju sam ikada napravila to što sam ostala u ovome. Michael je otišao. Tupaca više nema. Prince je otišao. Whitney je otišla. Amy Winehouse je otišla. Otišao je David Bowie. Ali ja još uvijek stojim.
Ja sam jedna od sretnica i svaki dan brojim svoje blagoslove. Ono što želim poručiti svim ženama ovdje danas je sljedeće: žene su toliko dugo bile potlačene da vjeruju onome što muškarci imaju reći o njima. Vjeruju da moraju poduprijeti muškarca da bi obavili posao. I postoje neki jako dobri ljudi vrijedni podrške, ali ne zato što su muškarci, nego zato što su vrijedni.
Dopušteno vam je biti lijepa, slatka i seksi. Ali nemojte se ponašati previše pametno. Nemojte imati mišljenje. Barem nemojte imati mišljenje koje nije u skladu sa statusom quo.
Kao žene, moramo početi cijeniti vlastitu vrijednost i vrijednost jedna druge. Potražite snažne žene s kojima ćete se sprijateljiti, kojima ćete se pridružiti, od kojih ćete učiti, s kojima ćete surađivati, koje će vas inspirirati, podržati i prosvijetliti.
Ne radi se toliko o primanju ove nagrade koliko o mogućnosti da stanem pred vas i kažem vam hvala. Ne samo ljudima koji su me voljeli i podržavali na putu, nemate pojma... Nemate pojma koliko znači vaša podrška.
Nego i onima koji su bili protiv mene, priuštili mi pakao i rekli mi da ne mogu, da neću ili ne smijem — vaš otpor me je učinio jačom, natjerao me da guram jače, učinio me borcem kakav sam danas. To me učinilo ženom kakva sam danas. I zato – hvala vam!
