To nam je posebno naglasila Martina Borovec, magistrica javne uprave, mentorica i članica udruge Sve za Nju, volonterka u udruzi Nismo same i dijete majke koja je, baš poput prave fajterice, preživjela rak dojke.
Na početku liječenja doslovno sam venula. Bila sam ljuta, bijesna, zbunjena.
Martinu je majčina borba s rakom dojke potaknula da pomaže drugim ljudima. Inspirirana voljom i upornošću žena i djevojaka koje je upoznala na tom putu, upisala je edukaciju za limfnog terapeuta, a i svoj diplomski rad posvetila je temi psihološke potpore za vrijeme i nakon liječenja.
Na početku liječenja doslovno sam venula
Povodom mjeseca ružičaste vrpce, Martina je s nama podijelila priču koja budi nadu, ali i osvještava žene da zdravlje doista treba biti na prvom mjestu.
Kako se dijete osjeća kad majka prolazi kroz trnovit put liječenja karcinoma i zašto je to njihova zajednička borba možete pročitati u nastavku.
Njezina majka Ivanka uskoro će napuniti 73 godine. Predivna žena, majka troje djece i brižna baka, kroz sve je životne nedaće prošla smireno i hrabro, a danas uživa u umirovljeničkim danima. Te mirne, zlatne godine nisu došle same od sebe, jer se gospođa Ivanka za njih opasno borila.
Od trenutka saznanja za dijagnozu karcinoma dojke jednostavno se nisam mogla pomiriti s tim da moja majka boluje od raka. Što zbog uvriježenog mišljenja da je rak kraj, što iz vlastitog neznanja o karcinomu.
Na početku liječenja doslovno sam venula. Bila sam ljuta, bijesna, zbunjena. Zašto, zašto sada, zašto uopće? Pa takva duša od žene zaslužila je mirno odmarati u mirovini, uživati, šetati, planinariti, plesati, heklati, a ne dane provoditi u bolnici, prisjetila se Martina početka njihove borbe.
Obje bake, napominje Martina, imale su karcinom probavnog sustava. Budući da su u obitelji imali iskustva s tom zloćudnom bolešću, strah je prirodno bio jako velik, a tjeskoba je samo rasla.
Klinika za tumore postala je njihov drugi dom
Majčin trnovit put liječenja započeo je u ožujku 2018. godine. S obzirom na veličinu tumora konzilij je odlučio započeti protokol neoadjuvantnog liječenja. Odredili su 16 kemoterapija, a potom je uslijedila modificirana radikalna mastektomija.
Klinika za tumore postala je njihov drugi dom u kojem su proživljavale i lijepe i ružne trenutke, bolne i one manje bolne, uspone i padove, osmijehe i suze.
Sati straha i strepnje što ćemo i kako ćemo dalje. Sati provedeni na hodnicima gledajući te ranjene duše, ćelave glavice, male i velike, sivo-blijeda lica, sve te uplašene oči djevojaka i žena koje su sijale posebnim sjajem. Sve su one, kao i moja majka, željele preživjeti... Željele su život, ljubav, vratiti se kući, u zagrljaj svojih voljenih, govori nam Martina.
Aktivno liječenje je trajalo dvije godine pa su cijeli svoj život morale podrediti ostvarenju cilja koji je bio vrlo jasan – mama mora preživjeti.
Nakon prvotnog šoka, morale smo se vratiti u normalu. Bile smo vrlo organizirane i disciplinirane te su odlaske na liječenje shvatile kao normalan odlazak na kavu ili predavanje.
Za vrijeme liječenja Martina je uzela neplaćeni dopust na poslu, ali je, uz majčinu beskrajnu potporu, uspjela završiti studij. Njezina borba bila je motiv da nikada ne odustane.
I tako dan za danom, mjesec za mjesecom, bile smo sve snažnije, samouvjerenije, pune entuzijazma i vjere u pobjedu. Pobjedu koja nas je dovela do trofeja zvanog život, prisjeća se Martina.
Teških trenutaka bilo je bezbroj, ali Martini se jedan posebno urezao u sjećanje. Zadnje dvije kemoterapije gospođa Ivanka nije mogla primiri zbog loše krvne slike. Bila je toliko slaba da su mislili da se neće izvući.
Postoji ta posebna veza između djeteta i majke
U tim trenucima očaja, najveću podršku su mi, osim mog dečka i tate, pružile moje anđelice iz Sve za Nju i liječnici na Klinici za tumore te KBC-u Sestre milosrdnice koje smo često posjećivali upravo zbog lošeg majčinog zdravstvenog stanja, a koji su mi davali stručne savjete kako ženu stabilizirati i pripremiti je za operaciju koja je trebala slijediti nakon kemoterapija, govori Martina.
Kad je mama započela s liječenjem polako je slagala ladice svog života i prioritete. Prestala se zamarati tuđim mišljenjima i znala je što želi. Vrlo jednostavno. Željela je život. Željela je biti na mojoj promociji, veseliti se mojim uspjesima, zaposlenju, šetati nasipom s tatom, raditi knedle, upoznati moju djecu, uživati s unucima.
Unatoč jakoj želji ušla je u borbu smireno, organizirano, prolazila herojski sve pretrage i terapije, nije suzu pustila. Tako snažna kao lavica, a s druge strane topla, nježna, meka duša, kaže Martina.
Uz balansiran um, tijelo je odbacilo cigarete, kavu, tražilo je doručak i nutritivno kvalitetnije namirnice. Samo je tražilo promjenu navika i stila života koja je bila ključna kako bi tijelo ponovno postiglo zdravu ravnotežu.
Martina i njezina mama Ivanka pravi su primjer neraskidive veze između djeteta i majke. Kad se udruže toliko snažne ljubavi svi problemi se mogu riješiti, koliko god oni bili teški.
Postoji ta posebna veza između majke i djeteta, a naša je posebno snažna. Moja me je majka, usprkos teškim životnim prilikama, odlučila donijeti na svijet. Pružila mi je priliku da je upoznam i dala mi je tu čast da budem njezina treća i najmlađa kćer, govori nam Martina puna ljubavi prema svojoj majci.
Svaka od nas se mora zauzeti za sebe, bez izgovora
Obasipala me pažnjom, ljubavlju, nježnim dodirima, čuvala me od svih vjetrova i oluja i pratila me na mom životnom putu. Neopisivo je volim i zahvalna sam joj na životu i svemu što me naučila. Sve sam to ja nastojala biti svojoj majci tijekom njezine borbe, ali i kasnije u životu, kaže Martina s ogromnim ponosom.
Gospođa Ivanka danas je dobro. Obožava šetati, čitati, gledati filmove, posebice se veseli svakoj epizodi MasterChefa. Odlazi na seminare i druženja u udrugu Sve za Nju te svojim primjerom nastoji potaknuti druge žene da se brinu o sebi i svome zdravlju.
Zato i vi sami sebe stavite na prvom mjesto i svojim primjerom pokažite majci, sestri, baki, teti ili najboljoj prijateljici da za zdravlje uvijek ima vremena, bez obzira na broj obaveza koje svakodnevno morate obaviti.
Rak dojke najčešća je maligna bolest kod ženske populacije, a već brzim pogledom na statistiku vidimo da se ona ne javlja isključivo kod starijih žena, već i kod žena u mlađoj životnoj dobi.
Faktori rizika koji povećavaju mogućnost oboljenja su pretilost, pušenje, pretjerano konzumiranje alkohola, postojanje raka u obitelji, početak menopauze, rano dobivanje menstruacije te hormonalna nadomjesna terapija.
Na neke od ovih faktora ne možemo utjecati, ali na one koju su u okviru našeg djelovanja svakako trebamo obratiti pažnju i svesti ih na minimum.
Pročitajte i maleni podsjetnik:
Ako ste mlađi od 40 svakako napravite samopregled jedanput mjesečno, a klinički pregled i ultrazvuk jedanput godišnje. Ako ste stariji od 40, uz samopregled je obvezna mamografija jedanput godišnje, a nakon pedesete svake dvije godine.
