Strah, panika, suze, osjećaj napuštenosti i neizvjesnosti – upravo su to osjećaji koji preplavljuju većinu djece u bolnicama kada su odvojena od roditelja, a to je ovih tjedana postala hrvatska stvarnost zbog ograničenja posjeta roditelja djeci na bolničkom liječenju na samo 15 minuta.

Rezultat je to epidemioloških mjera koje je donio Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske zbog porasta broja oboljelih od koronavirusa u posljednjih nekoliko tjedana.

I dok Stožer donosi odluke, a ministarstva ih primjenjuju na svoja područja misleći pritom na zdravlje šire zajednice i smanjenje zaraze koronavirusom, one utječu na baš sve aspekte naših života, pa i na one na koje u prvi tren s dolaskom pandemije nismo ni razmišljali. Boravak roditelja ili skrbnika s djecom kojoj je potrebno bolničko liječenje jedan je od njih.

Ta, možemo reći, naprasna odluka nije naišla na odobravanje javnosti. Svoj su glas digle brojne poznate hrvatske mame, iznijele svoja iskustva, ali i dale podršku peticiji koju je zbog svega ovoga pokrenula udruga Roditelji u akciji – Roda.

Prepoznavši važnost hitne intervencije u ovom trenutku, predstavnici Udruge pokrenuli su potpisivanje online peticije za osiguranje prava svakog djeteta na boravak uz roditelja tijekom bolničkog liječenja.

Njome se, kako stoji u tekstu peticije, traži:
1. Ukidanje zabrane posjeta, dnevnog i cjelodnevnog smještaja uz dijete koje se nalazi na bolničkom liječenju i/ili pregledu te žurno sastavljanje epidemiološkog protokola koji će osigurati boravak roditelja ili druge djetetu bliske odrasle osobe uz dijete tijekom bolničkog liječenja

Djeca u bolnicama trebaju roditelje, trebaju nekoga tko razumije njihovu bol, tko i bez riječi može uputiti utjehu i tko im može dati topli zagrljaj u trenucima kada je to najpotrebnije.

2. Proširenje prava na cjelodnevni smještaj uz dijete na bolničkom liječenju na roditelje sve malodobne djece, bez obzira na vrstu prehrane (dojeno ili ne) i dob djeteta

Odmah po izglasavanju povjerenja novoj vladi traže se:
3. Izmjene Zakona o osnovnom zdravstvenom osiguranju kojima bi svi roditelji nedvosmisleno dobili pravo na boravak uz hospitalizirano dijete te pravo na bolovanje za vrijeme bolničkog liječenja djeteta

4. Oformljivanje radne skupine u kojoj će ravnopravno sudjelovati i predstavnici pacijenata i roditelja, čiji će zadatak biti:
• utvrditi minimalne kriterije koji označuju pojam “odgovarajući smještajni kapacitet” i njihovo provođenje na svim dječjim odjelima u Hrvatskoj
• osigurati provođenje Povelje o pravima hospitaliziranog djeteta u svim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj
• definirati standard obnove i izgradnje bolnica tako da objekti moraju imati osiguran prostor za boravak roditelja uz dijete 24 sata dnevno.

U trenutku pisanja ovog teksta peticija je brojila 49.564 potpisa.

Roditelji moraju biti uz djecu

Nužnost boravka roditelja/staratelja tijekom hospitalizacije djeteta potvrđuju i brojne priče iz naše okoline, a jednu od njih iznijela nam je i Maja Masleša, majka 14-godišnje djevojčice Nine, koja boluje od Chronove bolesti, a trenutačno je hospitalizirana u Kliničkom bolničkom centru Split.

Trenutak kada joj je bolničko osoblje priopćilo da ne može ostati sa svojom kćeri zauvijek će pamtiti.

Kada su mi to rekli, reagirala sam vrlo zaštitnički, što bi, vjerujem, napravila svaka majka. Rekla sam da ja svoje dijete neću ostaviti u hodniku, da idem s njom do njezine sobe i da joj moram pomoći da se smjesti. Sestra je rekla kako je takav zakon, na što sam joj odvratila da je moj zakon takav da idem s njom. Nazvala sam kćerinu liječnicu i pitala u čemu je problem, na što mi je ona rekla da smijem s njome do sobe. I ostalo medicinsko osoblje na odjelu Gastroenterologije zaista se trudilo.

No osim što je ona doživjela šok, doživjela ga je i njezina kći jer nije bila navikla na to da su posjeti ograničeni na svega nekoliko minuta.

Iako sam uspjela biti s njome nešto više od 15 minuta, osjećaj da ostavljate vlastito dijete u bolnici je grozan. Zamislite kako je djetetu. Sama je u sobi, vruće je, nema klima-uređaja. Nema nikoga u sobi osim nje, a ja moram otići i ostaviti je samu, ističe.

Kako je zbog spomenute bolesti kći Nina bila i ranije hospitalizirana, znala je kako je to inače izgledalo.

Naravno da joj je bilo lakše kada smo baka, tata ili ja mogli biti uz nju. Vrijeme joj je brže prolazilo i osjećala se sigurnije. Primjerice, prošle godine bila sam trudna dok je ona bila u bolnici i nije mi bio nikakav problem biti od jutra do večeri uz nju. Mame imaju snagu koju nitko ne može objasniti, kaže nam.

Psiholozi ističu da je boravak roditelja uz bolesno dijete nužan za njihovo mentalno zdravlje.

I upravo ta gotovo nadljudska snaga dolazi do izražaja i u ovim danima kada se mame Hrvatske zdušno bore za temeljno pravo koje im je naprasno oduzeto.

Kako nam kaže Maja, još bi to nekako i mogla razumjeti da se oni koji nam kroje živote i sami ponašaju u skladu s preporukama epidemioloških mjera, no kao što smo vidjeli na nedavno održanim parlamentarnim izborima, to nije tako.

Ne mogu izraziti koliko je to nepravedno. Vladajući se ne pridržavaju mjera, a upravljaju nam životima. Osim toga, ovime se krše dječja prava. Jasno mi je da smo usred pandemije, redovito dezinficiram ruke, nosim masku, držim razmak... No dok su kafići i javni prijevoz puni, oni roditeljima uskraćuju da budu uz djecu kada im je najpotrebnije. To je zaista dno dna! Djeca u bolnicama trebaju roditelje, trebaju nekoga tko razumije njihovu bol, tko i bez riječi može uputiti utjehu i tko im može dati topli zagrljaj u trenucima kada je to najpotrebnije, zaključuje Maja Masleša.

Da nije riječ ni o kakvom hiru roditelja/staratelja, nego o osnovnoj dječjoj potrebi i pravu koje im je ovom odlukom oduzeto, potvrđuje i psihološka struka, koja itekako dobro poznaje važnost podrške tijekom liječenja u kojem roditelj mora biti partner, a ne povremeni posjetitelj.

Hrvatska psihološka komora na svojim je službenim mrežnim stranicama dala mišljenje o toj temi. U njihovu priopćenju jasno se ističe potreba boravka roditelja u bolnici tijekom liječenja.

Spoznaje psihologije kao znanosti i struke tu su vrlo jasne i jednoznačne – dobrobiti boravka roditelja s djecom u bolnici su višestruke i povezane ne samo s psihičkim nego i s tjelesnim zdravljem djece. Jednako tako, višestruke su i poteškoće koje su mogu javiti, posebno kod mlađe djece, zbog odsutnosti roditelja tijekom razdoblja hospitalizacije.

Pitanje prisutnosti roditelja više ne bi trebalo biti pitanje; na njega je već odgovoreno i suvremena pedijatrijska praksa uvažava te spoznaje. Stoga Hrvatska psihološka komora izražava vro jasan stav i preporuke da roditeljima treba biti omogućen boravak s djecom u bolnici te naglašava da je aktualna odluka o trajanju tog vremena utemeljena na epidemiološkim, a ne psihološkim preporukama.

I zato, ako još niste, podržite peticiju i borbu roditelja na prava koja su im naprasno oduzeta.
 

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju