Žene u znanosti sklonije su traženju svrhe, dobroj organizaciji, empatiji i zdravoj komunikaciji te teže suradnji umjesto natjecanju. Kada mlade žene takvih osobina u svojoj okolini primijete nekoga nalik sebi tko se uspješno bavi znanošću, veće su šanse da će se jednog dana vidjeti u toj ulozi.
Tako je bilo i s našom sugovornicom Martinom Rajić.
Martina Rajić iz Koprivnice trenutno završava diplomski istraživački studij analitičke i organske kemije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a njezina ljubav prema znanosti nastala je još u djetinjstvu.
Odmalena sam bila tip osobe koja je htjela razumjeti i znati "kako i zašto" se nešto događa, pa sam samim time htjela i pronalaziti odgovor na ta pitanja, tako da sam znanstvenica od malih nogu.
Osim toga, bliska rođakinja umrla je od leukemije kada sam imala šest godina i tada se rodio moj životni san da se bavim pronalaskom lijekova za rak, govori nam Martina, kojoj su vjetar u leđa dali i njezini profesori u osnovnoj i srednjoj školi.
Zato je danas i sama aktivna u popularizaciji znanosti jer želi motivirati mlade ljude, posebno djevojčice, da se odluče na taj korak.
Smatram da je jako bitno imati nekog tko će te motivirati jer često nismo svjesni svojih potencijala. Upravo zato sam tijekom studija držala pokuse i prezentacije na festivalima znanosti i smotrama kako bih prenijela mladima svoju ljubav prema znanosti. Osim što sam doprinijela "zaljubljivanju" mladih u kemiju, razvila sam mnoge vještine koje mi i danas koriste za studij i posao, stoga svima preporučujem da se prijavljuju jer su predivna i korisna iskustva.
Prva osoba koja je osvojila dvije Nobelove nagrade, za kemiju i za fiziku, je upravo žena – Marie Curie. Ne mogu zamisliti da meni netko danas brani da budem znanstvenica, kaže Martina.
Martina iza sebe ima niz priznanja i nagrada. Naime, još je na preddiplomskom studiju osvojila Rektorovu nagradu i hrvatsku STEM stipendiju.
Rektorovu nagradu osvojila sam s kolegicom za rad "Osnovni principi i primjena IR i UV-VIS spektroskopije" iz Fizikalne kemije II. Dvaput sam pisala taj rad jer mi je prvi put virus "pojeo" sve datoteke na laptopu, i to baš na Badnjak. No nisam odustala. U ljetnom semestru sam pisala ponovno i isplatilo se. Smatram da je ta moja upornost i ključ uspjeha jer nikada ne odustajem od svojih ciljeva.
STEM stipendiju sam dobila jer sam imala dobar prosjek ocjena, a to mi je financijski puno značilo jer tada nisam radila i studirala sam daleko od obitelji. Bila sam neopisivo sretna i ponosna što sam uložila trud u oboje i što nisam odustala. Što god vam ljudi pričali, vjerujte mi, trud se na kraju zaista isplati, ističe ova mlada znanstvenica.
Savjetujem svima da ne studiraju samo da dobiju diplomu, već da iskoriste mogućnosti koje im se pružaju tijekom studija
Prva znanstvena iskustva imala je već krajem preddiplomskog studija izradom završnog rada u okviru projekta koji je financirala Hrvatska zaklada za znanost.
Često sam volontirala na konferencijama i gledala izlaganja uspješnih znanstvenika i svaki put bih se pitala kada ću ja biti na tom mjestu. Upravo zato sam odlučila izraditi eksperimentalan završni rad čija je tema bila sinteza aspirina u eutektičkim otapalima, odnosno zelenim otapalima, koja su ekološki prihvatljivija.
Trud se isplatio jer sam rezultate istraživanja imala priliku prezentirati u obliku postera na Simpoziju studenata kemičara. Savjetujem svima da ne studiraju samo da dobiju diplomu, već da iskoriste mogućnosti koje im se pružaju tijekom studija. Neopisiv je osjećaj kada već tijekom studija možeš prezentirati svoja znanstvena postignuća i ostaviti neki trag u znanosti, kaže.
Osim toga, ušla je i u završni krug kandidata za Roche Internship u Baselu, na koji su se prijavili studenti iz cijelog svijeta, no u posljednji je tren odustala zbog neizvjesne situacije s koronavirusom.
Pred njom je posljednji semestar i pisanje diplomskog rada, a te obaveze uspješno spaja s poslom. Naime, već godinu dana Martina radi u farmaceutskoj firmi Xellia Pharmaceuticals, u odjelu Istraživanje i razvoj, pa mora dobro organizirati svoje vrijeme kako bi uspjela izvršiti sve što je potrebno.
U Xelliji sam aktivna na više projekata, od kojih su najvažniji pisanje preglednih znanstvenih radova na engleskom na zadanu temu lijeka te računanje svojstava aktivnih i pomoćnih tvari koje se koriste u formulacijama lijekova pomoću različitih programa.
Ovo mi je neprocjenjivo iskustvo jer imam divne i izvrsne mentore, od kojih mnogo učim. Trenutno, osim posla, imam i stručnu praksu, novi kolegij koji je moguće upisati na našem studiju. Stručnu praksu od 120 sati također odrađujem u Xelliji, a tema je pregled QSAR metoda, odnosno metoda koje se koriste za pretragu novih lijekova na temelju sličnosti s već postojećim.
Za diplomski rad imam jako zanimljivu temu, enkapsulaciju antibiotika vankomicina s liposomima, što je jedan od modernih načina distribucije lijeka u organizmu, čime se smanjuje toksičnost lijeka, pojašnjava.
Sve to planira završiti do ljeta, no nije uvijek sve bilo jednostavno. Osim što se morala nositi sa zahtjevnim fakultetom, Martina se morala uhvatiti u koštac i sa zdravstvenim problemima.
S obzirom na to da tehnologija iz dana u dan napreduje, rekla bih da je kombinacija kemije i umjetne inteligencije budućnost jer računalnim metodama možete proučavati bilo što.
Bolovala sam od epilepsije te sam imala puno problema s terapijama, od kojih sam se dugo oporavljala, a najveći oslonac mi je bila obitelj, bez koje danas ne bih bila ovdje gdje jesam. Sretna sam jer je to razdoblje moga života u prošlosti te danas živim punim plućima. U principu, rekla bih da mi je upravo to najveći životni uspjeh: što sam s takvim problemima ne samo uspjela privesti studij kraju nego usto i volontirati i raditi. Vodila me ova misao: Idi, idi, sve dok više ne možeš. A onda idi još malo, kaže.
I sve to joj itekako uspijeva. Osim što radi na otkrivanju novih lijekova, obožava druženje s prijateljima, planinarenje, putovanja, čitanje knjiga, dobru hranu, kino i kazalište, adrenalinske sportove i glazbene festivale te čvrsto vjeruje u to da se sve može kad se to istinski želi.
Uvijek će biti onih koji će ti reći da ne možeš, ali bitno je da ne odustaješ. Studij kemije nije jednostavan. Provest ćete sate u laboratoriju, odlaziti na fakultet u osam ujutro i vraćati se u osam navečer i nakon toga morati učiti za neki kolokvij sljedećeg jutra. I tisuću puta ćeš pomisliti "što mi je ovo trebalo". No, koliko god bilo teško, ako voliš to – uspjet ćeš. I tada ćeš biti sretna i ponosna na sebe jer si uspjela proći sve ono što su ti svi govorili da je teško ili nemoguće, kaže Martina, koja nakon diplome planira upisati i doktorat.
Željela bih nakon diplomskog studija upisati doktorat te se nastaviti usavršavati u smjeru računalne biokemije. To je relativno novo, ali jako zanimljivo područje. S obzirom na to da tehnologija iz dana u dan napreduje, rekla bih da je kombinacija kemije i umjetne inteligencije budućnost jer računalnim metodama možete proučavati bilo što, od dizajna novih lijekova do interakcija biomolekula, kako bi pronašli odgovore za mnoge bolesti, zaključuje Martina Rajić.
