Ivana Alerić majka je trojice dječaka, a uz redovan posao, njezina je velika ljubav i fotografija. Da zna što radi kada joj se u ruci nađe bilo kakva kamera, dokazuju i nagrade i priznanja koja osvaja.
Nedavno je na natječaju koji organizira DFA (Documentary Family Awards), a radi se o najprestižnijem međunarodnom natjecanju u području dokumentarne obiteljske fotografije, Ivana osvojila 2. mjesto u kategoriji fotografija snimljenih mobitelom ("cell phone only").
Na nagrađenoj je fotografiji Ivanin sin, a ona nam je ispričala kako je nastala.
S malenim sam išla u bolnicu na pregled kukova. Kod koncertne dvorane Vatroslav Lisinski uhvatilo nas je crveno svjetlo na semaforu. Pavle se, kao i obično, derao dok smo se vozili.
Cura s violinom hodala je među automobilima i svirala nježno violinu, a on ju je iznutra pratio svojom "pjesmom".
Kako me inače privlače smiješne, ironične životne situacije, ugledala sam njihovu međusobnu povezanost, jednostavno uzela uređaj koji mi je bio pri ruci - mobitel, čekala trenutak da mi se cura pojavi na pravom mjestu i kliknula, prisjetila se trenutka u kojem je nastala nagrađena fotografija.
Inače, ovo nije prvi put da je njezin talent prepoznat na ovom natječaju koji je svake godine sve popularniji sa sve većom konkurencijom.
Na prvom, koji je organiziran 2017. godine, Ivana je sa svojom fotografijom osvojila počasno priznanje.
S obzirom na to da je ovaj žanr fotografije relativno nov i još nedovoljno rasprostranjen, nepoznat, dokumentarnim obiteljskim fotografima ovakva vrsta promidžbe i prepoznavanja puno znači, dodaje Ivana koja je izvorni engleski naziv "documentary family photography" pretočila u verziju na hrvatskom jeziku - obiteljska dokufotografija.
FOTOGRAFIJA KOJA SLAVI OBITELJSKI ŽIVOT - ONAKAV KAKAV JEST
O toj vrsti fotografije priča s puno ljubavi.
Najjednostavnije rečeno, radi se o 'dokumentiranju' naših života. Slavi pravi obiteljski život, onakav kakav jest, prikazujući i jednako cijeneći i vesele i teške trenutke obiteljskog života s kojima se svi suočavamo. Slavi napor i trud roditelja te živost i maštovitost djece.
Posebnost je u pristupu fotografiranju, gdje se fotograf mora pridržavati 'strogih' etičkih pravila klasičnog fotonovinarstva, u smislu da nema nikakvog manipuliranja, usmjeravanja, navođenja osoba koje se fotografiraju, namještanja scene, kao ni pretjerane digitalne manipulacije u obradi.
Raditi dobre fotografije ovim pristupom jako je izazovno, puno je pogrešaka, ali su zato uspjesi jako slatki, kaže Ivana.
Njezina ljubav prema toj vrsti fotografije jasna je i svima koji je poznaju i prepoznaju njezin talent. Zato je na kraju zanimljivo spomenuti da ove godine nagrađenu fotografiju nije sama prijavila na natječaj.
Kada je nastala, objavila ju je na svom Instagram Storyju, tamo ju je vidjela njezina draga prijateljica Ana, kojoj se fotografija jako svidjela pa je iskoristila opciju da se ljudi mogu međusobno prijavljivati i sada su tu gdje jesu - s uspomenom za cijeli život koja je, između ostalog, postala i dokaz kako je bitno da smo jedni drugima podrška.
