Među izbjeglicama koje prolaze kroz Hrvatsku mnogo je djece, a u njima susret s policijskim odorama često izaziva strah. Međutim, hrvatski policajci iz dana u dan dokazuju da nitko nema razloga za strah i da put izbjeglica na njihovo odredište ne mora nužno biti praćeno demonstracijom sile ili prijetećim ponašanjem

U posljednjih nekoliko tjedana bili smo svjedoci nesebičnih djela pripadnika hrvatske policije koji pomažu izbjeglicama u Hrvatskoj. Iako se u javnosti često čuju komentari kako je takvih priča možda i previše, trud ljudi koji pokušavaju izbjeglicama olakšati ovu tragičnu situaciju treba uvijek iznova isticati i pohvaliti.

Mnogi su policajci u neposrednom kontaktu s izbjeglicama pokazali svoje ljudsko lice, ne mogavši ostati ravnodušni pred rijekom iznemoglih, napaćenih i nesretnih ljudi, koje je iz njihovih domova otjerao rat i neimaština.

Mnogi su policajci u neposrednom kontaktu s izbjeglicama pokazali svoje ljudsko lice, ne mogavši ostati ravnodušni pred rijekom iznemoglih, napaćenih i nesretnih ljudi.

Jedan od njih je i policijski službenik PP Donji Miholjac, Darko Knežević, koji zajedno sa svojim kolegama iz Donjeg Miholjca do svog privremenog radnog mjesta u Opatovcu svaki dan prevali 110 kilometara. Pri tome izgubi četiri sata koja mu se ne uračunavaju u stvarno odrađene sate jer za vrijeme putovanja od mjesta stalnog rada do terena zapravo ne obavlja poslove radnog mjesta pa po toj osnovi ni ne može ostvariti prekovremene sate.

Darko prije odlaska na posao skokne u trgovinu, kupuje slatkiše i kasnije ih dijeli najmanjim izbjeglicama koje pristižu u kamp. Na taj način lakše premošćuje jezičnu barijeru kod djece s kojom dolazi u kontakt i suzbija njihov stran od policijske odore.

Ovaj je policajac još jedan svijetli primjer kako se u obavljanju službe osobnim doprinosom može ublažiti tuđa nevolja i izraziti vlastita ljudskost.

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju