Sara Bero bila je mlada mama kada je dobila dvije prekrasne djevojčice s Downovim sindromom. Iako je je bilo teških trenutaka u podizanju njezina dva mala zlata, ono što su joj one pružile je neprocjenjivo i nezamjenjivo
Život Sare Bero, hrabre majke divnih blizanki, u tom trenutku srušio se kao kula od karata. Liječnici nisu bili od pomoći. Tada su surovo davali najgore prognoze.
Najviše pamtim rečenicu: ’Rodili ste dvije djevojčice sa posebnim potrebama’, sjeća se Sara.
Da, na svoj 20. rođendan dobila je njih dvije. Da, ona je njihova majka. Da, nema govora o lošim prognozama. Borit će se.
Treći dan bila sam mnogo jača i pametnija. Čak sam bebe poslije određenog vremena izvela kući na svoju ruku sa neonatologije. Njihovi prvi dani bili su jako lijepi. Bože, kao da su u kući dva anđela. Neka posebna energija, mekoća, miris i ljubav. Sjećam se da sam stalno nešto pričala kao da su već odrasle djevojčice. Najveća podrška u tim trenucima bili su moji roditelji, priča Sara.
A onda su Irma i Ilda stigle do prve prepreke. Te je godine „Aptamil“ hrana za bebe bila povučena iz prodaje, a one su morale preći na drugo adaptirano mlijeko. Dobile su strašnu dijareju, vrtoglavo gubile ne težini, dehidrirale. Bolnica je na dva mjeseca postala njihov dom.
'Najviše pamtim rečenicu: ’Rodili ste dvije djevojčice sa posebnim potrebama’'
Dani su prolazili, a one su napredovale. Danas, osam godina nakon njihovog rođenja, njih dvije kroz život koračaju hrabro. A njihova majka im je najveća snaga i oslonac.
Njihovi dani su jako aktivni. Od rođenja je ogroman trud uložen u napredak. Pohađale su redovni vrtić, sada idu u školu… Non-stop s njima radi defektolog logoped. Uvijek su u kontaktu sa svijetom. Puno se šećemo i družimo i, doslovno, trudim se svim bićem priuštiti im što više mogu. Svaki dan iznova dajem maksimum kako bi im vrijeme bilo što organiziranije, ističe Sara.
Govoreći o svojim djevojčicama, uz osmijeh priča kako je Irma u „svom filmu“, ne voli se puno gnjaviti ni maltretirati. Obožava se igrati sama gledati TV. Ilda voli slikanje, modu… Voli se oblačiti, presvlačiti, šminkati, lakirati nokte i sjediti sa Sarom i njenim prijateljicama kao odrasla. Sve je zanima.'Sara ima 28 godina i ničega se nije odrekla zbog napretka svojih djevojčica. Radi dva posla, potpuno im je posvećena i sama ih podiže'
Njihov napredak je mukotrpan. Tri koraka unazad pa jedan naprijed i sve tako. To koliko smo postigle najviše se vidi po tome što same jedu, same idu u WC, peru zubiće, ruke… Slože sve u sobi, pokupe igračke. Prilično su samostalne, mada im nitko na početku nije davao takve prognoze, kaže Sara.
Njih dvije imaju puno prijatelja. Mama Sara kaže da su uvijek bili tu za njene djevojčice.
Jako sam sretna i ponosna. Ni u vrtiću ni u školi nisam osjećala da su bile odbačene ili ugrožene na bilo koji način. Uključenost takve djece u društvo bi uvijek trebala postojati. Djeca se osjećaju punoi vrjednijom uz svoje prijatelje“, ističe Sara i dodaje kako ih nisu zaobišli ni neugodni komentari „evo je ova sa bolesnom djecom“ ili „Bože, ova djeca izgledaju kao da su sa druge planete.
Sara ima 28 godina i ničega se nije odrekla zbog napretka svojih djevojčica. Radi dva posla, potpuno im je posvećena i sama ih podiže.
Nisam propustila ništa što nije propustila i svaka druga majka. Prioriteti su, kao i kod svih drugih isti. Ne mislim na sebe, već na njih dvije. A to je ogromna sreća. Sve će se nadoknaditi. I izlasci i šetnja i sve što nekad niste uspjeli napraviti, samo kada osjećate mir i spokoj i kada vidite njihov osmijeh, priča ova mlada, hrabra mama.
Za sve koji prolaze kroz iste ili slične situacije Sara, Irma i Ilda imaju veoma važnu poruku: Ponosite se onim što imate. Svako dijete je od Boga dano i nije krivo što upravo baš ono ima neki problem. Mnogo se smijte, budite pozitivni i razmišljajte samo o dobrim stvarima. Jer najteže bitke dobivaju najjači borci!
Tekst preuzet s Lola magazin.
