"U razredu imam dvojicu učenika koji svakodnevno unose svađu u razredu i prijete svima u razredu. Ovaj tjedan smo rekli razrednici o čemu se radi i nakon što je ona popričala s njima, oni su pokušali saznati tko ih je cinkao razrednici i počeli su prijetiti batinama i vrijeđati druge.

Obojica učenika imaju problema s bijesom i s njima se ništa ne može riješiti razgovorom. Jedino što mogu je nadati se da će pasti razred i da ću ih morati trpjeti još samo šest mjeseci. Imate li neki savjet što da radim?"

Ovo je samo jedna od poruka koje su na sjedalima dočekale sve koji su u ponedjeljak došli u ZKM-a na prvu u nizu tribina "Kazalište i mladi". Poruke su bile tu kao pratnja temi prve tribine - "Nasilje u školama".

U potpisu isprintanih poruka bili su ne samo učenici nego i nastavnici.

Jer upravo su nastavnici krajem prošle godine progovorili o neprimjerenom i nasilnom ponašanju učenika pod nastavom, nakon čega su se sa svojim iskustvima javili i učenici. Nastavna 2018. godina tako je zaključena temom nasilja u školama, a pokazalo se da je ono sveprisutno, nedovoljno adresirano i da se na rješavanju problema itekako treba raditi.

A kako riješiti problem, bila je tema i tribine koja je počela definiranjem nasilja iz usta učenika.

Za mene je to svaki način komunikacije koji dovodi do povrede emocija, nesuglasica... Ja sam iz škole u kojoj prevladavaju cure i većinom je to verbalno nasilje. Rade se grupe i dosta je često, definirala je nasilje Josipa Lukić, učenica drugog razreda Škole za medicinske sestre Vrapče i dodala da se uglavnom radi o "glupostima koje su bespotrebne", a posljedice su ipak nešto teže - psihičke poteškoće te gubitak samopouzdanja.

Za mene je nasilje kada vidim da netko nekog maltretira, zlostavlja, rekao je Robert Naglić iz zagrebačke Industrijsko-strojarske škole i dodao da bi kada vidi neko nasilje rado pomogao - ali ne zna kako.

Na pitanje moderatora tribine Marka Matijevića tko je od prisutnih u dvorani vidio nasilje ili bio žrtvom nasilja većina je podigla ruku u zrak.

Nasilje u školama tema je o kojoj se treba razgovarati
Nasilje u školama tema je o kojoj se treba razgovarati (Foto: Ivan Božić)

Te ruke u zraku još su jednom potvrdile da je ovo tema o kojoj se treba još puno razgovarati, a o razlozima zbog kojih se od njih najviše traži pomoć, u ime Hrabrog telefona pričala je socijalna pedagoginja Maja Vukmanić Rajter.

Osobe koje ih zovu svrstala je u dvije kategorije:

1. Roditelji djece od prvog do četvrtog razreda koji su došli do zida i nemaju povjerenje u rad institucija

2.
Adolescenti koji se najviše javljaju na online chatu

"ZNAM DA IMA DRUGE DJECE KOJIMA JE TEŽE, ALI..."

Ovoj socijalnoj pedagoginji pomalo je tužna činjenica da ova djeca već s 14 ili 15 godina imaju potrebu za opravdanjem i rečenica kojom najčešće započinju razgovor je "Znam da ima druge djece kojima je teže, ali...."

A kada do poziva dođe, procjenjuje se stupanj opasnosti, educirani stručnjaci iza telefonskih linija pokušavaju dobiti osjećaj o kontekstu, shvatiti o kakvu se uopće nasilju radi, a svaki je poziv anoniman i povjerljiv.

Ja samo želim reći da se u školama događa nasilje, zaključila je pri samom kraju tribine, u organizaciji portala srednja.hrjedna od učenica u publici.

S njezinom tvrdnjom složili su se i prisutni, međutim prije njezina zaključka izrečene su neke stvari koje pokazuju da postoje škole i pojednici koji problem shvaćaju ozbiljno i u potrazi su za rješenjem.

MEDIJACIJA

Među njima je i Mirjana Kozina, profesorica stručnih predmeta Škole za medicinske sestre Vrapče, koja stoji iza projekta "Mijenjamo svijet medijacijom".

Medijacija, odnosno posredovanje metoda je rješavanja sukoba koja ne traži krivca, nego zajednički traga za rješenjem konkretnog problema koji se pojavio među učenicima, a profesorica Kozina kaže da iako neki na njihov projekt i dalje gledaju kao na igru, postoji nešto lijepo i moguće u svemu tome.

Motivirajući je postupak svih koji svjedoče nasilju da se poradi na koracima koji bi ga spriječili, rekla je. Sve što se događa u svijetu zrcali se i na škole, poručila je profesorica, objašnjavajući odakle potreba za ovim projektom zahvaljujući kojem se stvara mreža ljudi koji su potencijalno sposobni zaustaviti nasilje.

BUDI MUŠKO MIJENJAJ PRAVILA

Svoje metode borbe s nasiljem imaju i u već spomenutoj Industrijsko-strojarskoj školi. "Budi muško mijenjaj pravila!" projekt je u sklopu kojeg uče kako biti bolji, pametniji, spretniji, društveniji, odgovorniji i tolerantniji ljudi. U ovoj školi dečki koji su bili nasilni dolaze predavati učenicima, a Robert kaže da su mu ta predavanja pomogla da drugačije gleda na nasilje.

Pedagoginja u školi Sara Čorak istaknula je kako u radu s učenicima primjećuje jako nisku samosvijest koju povezuje sa samopouzdanjem. Mislim da učenicima nedostaje podrške, razumijevanja i razgovora, zbog čega ne znaju kako se postaviti, naglasila je, a sve je to nešto na čemu se radi.

DJEČJA KUĆA BOROVJE

Na prevenciji neprihvatljivog ponašanja rade i u Dječjoj kući Borovje. Ova kuća, objasnila je Maja Vukmanić Rajter, nudi tri vrste usluga.

1. Logopedske vježbe
2. Pomoć pri učenju (individualni programi u sklopu kojih se djecu uči kako učiti)
3. Preventivno-socijalizacijske radionice (tematske radionice na kojima se na zabavan način bavi temama poput samopoštovanja i tolerancije)

Kuća uključuje sve faktore da bi intervencija bila uspješna, rekla je socijalna pedagoginja.

NASILJE NA DRUŠTVENIM MREŽAMA

A nezaobilazna tema na tribini bio je i Facebook kao mjesto na kojem su djeca izložena nasilju. Istraživanje provedeno 2014. godine pokazalo je da 93 posto djece ima Facebook, a 90 posto otvorilo ga je prije 13. godine.

Posebno je zabrinjavajuća činjenica da je svako peto dijete na Facebooku bilo izloženo određenoj vrsti nasilja, a svako šesto primilo je i prijetnje.

52 posto djece koja su iskusila nasilje na Facebooku reklo je da bi ono prestalo kada bi rekli "stop". O tome jeste li optimist ili pesimist ovisi kako ćete gledati na ovu informaciju.

Održana je prva tribina Kazalište i mladi: Nasilje u školama
Održana je prva tribina Kazalište i mladi: Nasilje u školama (Foto: Ivan Božić)

"PRAVILNIK 26"

Na kraju se postavilo pitanje što u vezi s tim rade institucije? Istaknuo se pravilnik koji u Zagrebačkom psihološkom društvu zovu "pravilnik 26" zbog njegova punog naziva koji je sljedeći: "Pravilnik o načinu i obliku provođenja odgojno-obrazovne potpore i stručnog tretmana učenika u riziku za razvoj problema u ponašanju i učenika s problemima u ponašanju".

Predstavnica društva rekla je na tribini kako se radi o pravilniku koji stavlja naglasak na promjenu ponašanja učenika a da u obzir ne uzima širi kontekst.

Smatramo da ovaj pravilnik predstavlja ishitreni, površan i kontraproduktivan odgovor na ozbiljan i dugotrajni problem nasilja u školi, poruka je Zagrebačkog psihološkog društva.

Da bi podrška sustava mogla biti bolja slažu se i ostali sudionici tribine, a tekst ćemo završiti riječima profesorice Mirjane Kozine, koje je izrekla odgovarajući na pitanje je li nasilje u školama nešto čega ranije nije bilo ili ga danas drugačije percipiramo.

Ja bih rekla da je nasilje kao korov. (...) Sada je svuda. Ima ga u školama, vidite ga i u javnom životu. Ja vjerujem da smo blizu kritične točke kada moramo priznati da imamo problem pa ga ići sustavno rješavati.

A preventivno od sustava nemamo podršku, imamo pravilnik kojeg se grozimo, rekla je i naglasila da najkonkrentnija pomoć dolazi od nevladinih udruga.

A voljeli bi imati i osobu u Ministarstvu koju mogu nazvati kada zatrebaju pomoć.

Pročitajte i što učiniti ako je vaše dijete žrtva ili zlostavljač?