Natalija Klarica rođena je u Primoštenu, a onda je u srednjoj školi s roditeljima i tri sestre preselila u Zagreb. Nakon srednje škole upisala je Akademiju likovnih umjetnosti, a nakon Akademije počela se baviti keramikom.
I baš je ta keramika tema ove priče. U početku je ona bila samo hobi, a kasnije se taj hobi razvio u nešto više - ljubav i posao kojim se Natalija bavi već 24 godine. Među njezinim prstima, naime, nastaju najdivniji komadi od keramike u koje se čovjek zaljubi na prvi pogled.
Iako je, kaže, ljudi najviše prepoznaju po realističnim keramičkih figuricama riba, u doba korone potpuno se posvetila keramičkom suđu. Bavila se njime i prije, ali prijašnji ritam joj, objašnjava, nije ostavljao dovoljno vremena za eksperimentiranje i istraživanje novih tehnika i načina oslikavanja i oblikovanja.
Srećom, pojavilo se vrijeme, a s njime i čudesni komadi suđa - najdivnije šalice, tanjuri, zdjelice... Proces njihovog nastaka nije nimalo jednostavan.
Iza svakog predmeta se krije proces u kojem sve radim sama. Od izrade modela i kalupa, pa do oblikovanja u glini i oslikavanja, priča Natalija i nastavlja:
S obzirom na to da se izrada svakog pojedinog predmeta odvija u etapama, a i potrebno ih je tri do četiri puta paliti u keramičkoj peći, nemoguće je reći koliko točno vremena svaki od njih zahtijeva.
Što se tiče inspiracije, nju pronalazi u prirodi. Tamo šeće i fotografira.
Razmišljam puno o tome kako ću prezentirati određeni motiv kojem sam se odlučila posvetiti i koji me u tom trenutku zanima.
Hoću li ga prikazati apstraktno ili figurativno, te mi kategorije i podjele nisu uopće bitne. Jedan dan oslikavam figurativno, drugi apstraktno. Vodi me samo krajnja misao..., a to je doživljaj koji želim postići - i da uživam u procesu, priča Natalija.
Motivi koji završe na komadima od keramike ovise o godišnjim dobima.
Ribe radim uglavnom ljeti, vrapčiće zimi za blagdane. Sad radim na servisu koji svojim žarkim bojama i apstraktnim motivima pomalo podsjeća na ribe koje je moja kćerka crtala kad su joj bile 4 godine, a prizivaju ljeto, žegu, podne, more, borove. Vidim u njima rashlađene smokve i fete čentruna. Nepravilnih su organskih i elipsastih formi.
U svibnju sam bila posvećena božurima, jedva sam dočekala da procvjetaju. Uvijek ih imam u vazi ispred sebe kad ih slikam na suđu, kaže Natalija i dodaje da ima tu i puno škarta dok ne dođe do rezultata kojim je zadovoljna.
Sve čuvam i kad se skupi dovoljna količina napravit ću mozaik na jednom zidu u kući koji će se zvati "svi moji pokušaji", zaključuje.
Radove objavljuje i na Instagram profilu za koji kaže da je pregled njezina rada, tema i motiva kojima se trenutno bavi. Tamo dobiva puno podrške i pitanja.
Volim kad moji pratitelji komentiraju i daju prijedloge, neki put ih pitam što misle ili što im se više sviđa. Te informacije su mi u procesu stvaranja jako dragocjene i pomognu mi u brojnim nedoumicama, kaže Natalija koja sve što radi radi po narudžbi i uglavnom, kaže, nema gotovih predmeta.
Ako vam se nešto svidi, a to će se, poprilično smo sigurni, dogoditi, slobodno joj se javite jer ćete u roku od 15-ak dana na svoje police slagati najljepše suđe.
