Na moju sreću, to se dogodilo prije gotovo devet godina, ali tu sam da vam pokušam opisati svoje iskustvo prve godine braka, koje je, u najmanju ruku, bilo navigiranje kroz malo minsko polje.
Zamislite ovo - napokon dočekam da s čovjekom svoga života potpišem papir koji nas i legalno spaja, a nepozvan gost zvani COVID sruši svako planiranje, medeni mjesec i entuzijazam, te našu prvu godinu braka pretvori u sve samo ne blaženi period.
Onaj citat koji nam je svima poznat, "u dobru i u zlu", za mene je dobio potpuno novo značenje, a COVID ga je odlučio testirati u mjeri za koju nisam bila spremna.
Sve ono što nije izlazilo sedam godina iz nas dvoje odlučilo je izići u tom periodu.
Najteže nam je pao način na koji smo komunicirali jedno s drugim. Činilo se kao da krećemo od nule, kao da je prvih pet i pol godina bila samo testna faza koja je nestala jer smo se počeli svađati osim oko financija, načina života, do toga tko je kako ostavio šampon u kupaonici.
Hladnoća i grubost koje su izlazile iz oboje su nas zapanjile, pa tako nismo više znali kako se izvući iz kolotečine u kojoj sam sigurna da se gotovo svaki par nađe.
Dvjema tvrdoglavim glavama poput naših bilo je teško doći do kompromisa, ali dali smo obećanje jedno drugome
Nezadovoljstvo nama samima dovelo nas je do nezadovoljstva u partnerskom odnosu. Izostanak posla, financijska nestabilnost, stres i pritisak da se vratimo u "normalu" nakon pandemije dodatno su nas opterećivali.
Dakle, zašto je prva godina braka bila jedna od najtežih i najgorih godina? Jednostavno je, brak je težak. Zaista težak.
Kada sam rekla suprugu da pišem tekst o tome, pogledao me i rekao - pa dobro, nije to bilo do toga što smo u braku.
Uputila sam mu svoj prepoznatljivi pogled i upitala ga misli li stvarno da se ništa ne mijenja od trenutka kada stupiš u brak.
Mišljenja sam da podsvjesno ulazak u brak mijenja puno toga. Pritisak je veći, veća su očekivanja, a prva godina braka velik je test s kojim se ljubav koju imamo jedno prema drugome preispituje do najsitnijih detalja.
Osjećala sam se kao da se suočavam s vlastitim nedostatcima koji prije jednostavno nisu bili tako kristalno jasni.
Nedostatak komunikacije i razumijevanja za mene je bio veliki izazov na kojem i dandanas radim sama, ali i s profesionalcem.
Jednako koliko je bila izazovna ta prva godina, naučila je i mene i moga supruga da se suočimo jedno s drugim i da ispočetka naučimo prihvaćati svoje nesavršenosti.
Dvjema tvrdoglavim glavama poput naših bilo je teško doći do kompromisa, ali dali smo obećanje jedno drugome da ćemo raditi više na sebi odvojeno, ali i zajedno. Obećali smo si i kvalitetno provedeno vrijeme koje realno nije bilo prioritet do tog trenutka, ali je ovo bio pomak u pravom smjeru.
Bilo je trenutaka kada sam mislila da naša ljubav neće preživjeti, ali smo ipak doslovno shvatili da trebamo biti tu jedno za drugo u zlu zvanom prva godina, te smo ruku pod ruku izišli kao bolji ljudi i partneri.
Kažu da ono što nas ne ubije ojača, pa vam moram iskreno reći da sam to iskusila na vlastitoj koži i vlastitom braku.
Sada kada se već bliži treća godišnjica, imam osjećaj da nas je turbulentnost te prve godine učila stvarnom životu. Naučili smo se više osloniti jedno na drugo u trenucima potrebe, biti iskreniji i pronašli smo veću radost u malim stvarima - poput izlaska iz stana da zajedno popijemo kavu.
Iako naše iskustvo nije nešto u čemu će se svatko pronaći niti to treba, zahvalna sam za našu prvu godinu ludila jer smo se u nedaćama vraški borili za svoj odnos.
Moj savjet za sve one koji se možda upravo u ovom trenutku "bore" s prvom godinom bračnog života jest da se čvrsto držite jedno za drugo jer samo ćete zajedno uspješno prebroditi tu oluju, i nikada nemojte zaboraviti zbog čega ste se uopće zaljubili u svoga partnera ili partnericu.
