Ubijaju nas loše vijesti, crna kronika, krediti, poslovi koje ne volimo, negativni ljudi.
A sve je tako jednostavno. Na kraju svake godine najvažnije je da pronađemo dijete iz svoje prošlosti. U sebi. Ono dijete koje je donosilo odluke prijašnjih godina.
I koliko god bilo smiješno, sjetite se kako ste se tada odlučili pomiriti s nekime i reći nekome da ga volite. Onoga trenutka kada zaboravimo to dijete prestaje i radost.
A toga nam najviše nedostaje.
Vedrine, osmijeha i zrnaca sreće.
Ja sam se oduvijek divila liku Pipi Duge Čarape zato što je odlučila biti najjača djevojčica na svijetu.
Ovih dana, kada nas je zameo snijeg, svašta mi je prolazilo glavom. Ljudi lopataju i gunđaju, razgrću automobile, a ja bih najradije trčala ulicom i hvatala pahuljice otvorenih usta. Nakon posljednjeg školskog zvona u ovoj kalendarskoj godini došlo mi je da bacim torbu
visoko u zrak i vrisnem od sreće. Nije važno što to nisam napravila.
Naučite slušati. Naučite pomagati. Budite Pipi Duga Čarapa.
Želja da to učinim je važnija. Ne dozvolite da drugi upravljaju vama i vašim osjećajima. Prepustite se, budalesajte (kada vas nitko ne vidi), nosite rasparene čarape, smijte se na sav glas... Ne svađajte se s prijateljima zbog onih koji i ne znaju da postojite. Budite različiti, ali
ne i tvrda srca. Ne odbacujte ljude samo zato što misle lijevo, desno, pravo, gore, dolje... pa nek misle. Tražite sebi bar slične.
Niste ni svjesni koliko postoji dragih ljudi iz sasvim neke druge sfere života, s nekom sasvim drugom životnom pričom. Naučite slušati. Naučite pomagati. Budite Pipi Duga Čarapa. Ako odlučite, bit ćete najjači na svijetu.
Probajte! Ne trebaju nam supermeni ni superžene u našem dvorištu. Naše dvorište je samo naše. Ja u svom i dalje želim biti Pipi Duga Čarapa.
Sretna nam nova godina, sa svim što donosi.
Sigurno je da neće biti ni najgora ni najbolja.
Ali bit će nova.
