Što kada ste u braku, a seksa gotovo i nema? Što učiniti kako bi se stvari vratile u normalu? Naša čitateljica na pragu tridesetih, u braku je tek četiri godine, a već su se pojavili problemi pod plahtama. Pročitajte što joj je savjetovala naša Nikolina Pišek

Draga Nikolina, u komi sam. I to onoj pravoj. Na početku tridesetih sam i u braku sam četiri godine. Iako na prvi pogled sve funkcionira, suprug i ja sve rjeđe upražnjavamo seksualne odnose. Dobro izgledam i ne mogu reći da osjećam kako me vara, no u nečemu je problem. Imaš li kakav savjet što bih trebala učiniti kako bi se stvari vratile u normalu? Mislim da igram krivu igru jer sam se pomalo pomirila s time i nadam se da će se s vremenom sve popraviti, no bojim se da bi nam to moglo ući u naviku…

Kakav bi bio svijet bez seksa?

Koliko bi svijet bio jednostavniji kada ljubavi (čitaj: sexa) ne bi bilo... ! Ne bi bilo ovakovih zbunjujućih situacija, nesretnih ljudi slomljenih srdaca, ne bi bilo mnogih ratova, ali onda s druge strane... ne bi bilo glavnog ljudskog pokretača, motivatora, snage, energije, umjetnosti, Ilijada i Odiseja, Romeo i Julija, sva glazba, sva umjetnost ne bi postojala, vjerojatno ne bi bilo znanosti i estetike kakvu danas poznajemo, svijet bi bi jedno drugačije, hladnije, racionalnije mjesto.

Postoji li to donje rublje, putovanje, pješčana plaža sa zalaskom sunca ili čarobni štapić koji bi vratio interes u vezu i natjerao partnere da se opet gledaju istim očima kao kada su se i upoznali? Ne znam, u mojem slučaju rješenja nije bilo, ali istina jest da ga nisam ni tražila

Kako opjevati ljepotu stvaranja novoga života binarnom diobom ili plazmotomijom!?! Nikako...
Kako je lijepo otpjevao Parni valjak u jednoj pjesmi na koju smo se manje-više svi stiskali uz nekoga na kakvom tulumu ili plesnjaku (opet zbog emocija, seksualne energije, privlačnosti) – BEZ LJUBAVI SVE PRESTAJE.

Stoga, draga moja čitateljice, neću niti jedne sekunde umišljati da bih mogla riješiti tvoj problem, neću ni pokušati, jer očito je vaša veza, odnosno brak, ostao bez glavnog dinama koji ga pokreće, nego se nadam da će se nakon ovog tvojeg pisma otvoriti rasprava iz koje ćeš zaključiti da nisi sama u ovom problemu, ohrabriti se za neke malo ozbiljnije korake i uputiti se potražiti stručnu pomoć.

Ima li pomoći?

Manje-više smo svi iskusili situaciju u kojoj je taj moment u nekoj vezi odumro... Ako nestane privlačnosti, koja automatski rezultira željom za seksom, nestaje i glavnog ljepila koji neki par čini parom. Pitam se ima li u takvoj situaciji pomoći?

Postoji li to donje rublje, putovanje, pješčana plaža sa zalaskom sunca ili čarobni štapić koji bi vratio interes u vezu i natjerao partnere da se opet gledaju istim očima kao kada su se i upoznali? Ne znam, u mojem slučaju rješenja nije bilo, ali istina jest da ga nisam ni tražila.

Nije bilo potrebe za time... Vaša ljubav je očito bila jaka, kada ste odlučili stupiti u brak imali ste nadu i želju potrajati cijeli život u zajednici, željeli ste svojom snagom i ljubavi stvoriti branu i štit oko svojeg potomstva da biste ga zaštitili od cijelog svijeta. Zajedno. To je ključna riječ. I sada u to zajedništvo sumnjate, u vaše se redove uvukao nemir, vaš partner se promijenio prema vama...

Čini mi se da takvo zahlađenje neminovno kuca na vrata svakom dugogodišnjem paru, ali se isto tako može uz osviještenje problema i nadrasti. Nikada nisam imala neku vezu koja je trajala toliko dugo da bi dosada bila neprijatelj kojega nikako ne bi trebalo zanemariti

Mislim da se s vremenom svi mijenjamo, postajemo drugačiji, odrastamo i razvijamo se na različite načine, nailazimo na prepreke, probleme, borimo se s egzistencijom, i partner nam prestaje biti prioritet, iako, zbog njega i s njime smo ušli u taj isti začarani krug.

Dosada kao opasan neprijatelj

Uzimamo ga zdravo za gotovo, kao teritorij koji je već osvojen i koji ne zahtijeva nikakvu dodatnu posebnu skrb. U svakom slučaju, ova varijanta je bolja, zatišje među plahtama nastalo je kao posljedica načina života i nemarnog odnosa prema partneru, a ne kao nedostatak ljubavi i emocija.

Čini mi se da takvo zahlađenje neminovno kuca na vrata svakom dugogodišnjem paru, ali se isto tako može uz osviještenje problema i nadrasti. Nikada nisam imala neku vezu koja je trajala toliko dugo da bi dosada bila neprijatelj kojega nikako ne bi trebalo zanemariti.

Stoga, sve svoje prijatelje koji su u vezama, za mene nevjerojatnih pet, sedam ili desetak godina promatram kao zamorce u kavezima.

Nisam apsolutni pristalica Beigbederove teorije o ljubavi koja traje tri godine, niti Houellebecqovog nihilističkog pogleda na svijet u kojem monogamija nema smisla, ali duboko i intimno vjerujem da istina (prema znanstvenom pogledu na stvar), nije niti daleko...

Stoga, draga moja čitateljice, neću niti jedne sekunde umišljati da bih mogla riješiti tvoj problem, neću ni pokušati, jer očito je vaša veza, odnosno brak, ostao bez glavnog dinama koji ga pokreće, nego se nadam da će se nakon ovog tvojeg pisma otvoriti rasprava iz koje ćeš zaključiti da nisi sama u ovom problemu, ohrabriti se za neke malo ozbiljnije korake i uputiti se potražiti stručnu pomoć

Samo, kako predvidjeti i generalizirati stvari kada je svatko od nas poseban i svoj kao i otisak prsta koji nosi?
Imam nekoliko prijatelja, zapravo, parova mojih prijatelja – laboratorijskih miševa. Promatram njihove dugovječne, desetljetne veze širom otvorenih kratkovidnih očiju i upijam zrnca nade.

Prava ljubav može opstati

Da prava ljubav, strast i želja mogu opstati i nakon deset, pa i više godina, da ne morate tražiti dokaze da ste živi i da postojite u nečijem tuđem zagrljaju, da vas nečiji pogled može inspirirati i nakon prvih bora koje niste imali na početku veze, nakon kilograma nakupljenih u trudnoći, nakon neprospavanih noći izazvanih rasplakanim djetetom, krize izazvane nestašicom novca, neplaćenim računima...

'Bejb', pitala sam oprezno, „kako vi to, mislim, znaš, već ste preko deset godina zajedno, kako vi ono, mislim, ok, funkcionirate li vi uopće u ONOM smislu..?'

Pogledala me umornim pogledom i prešla rukom preko posljedica trudnoće koje su se nataložile na njezinom trbuhu i nikako nisu htjele napustiti to mjesto. 'Spavamo li još? Naravno, kada nisam iznemogla i premorena, kada se on sjeti platiti račune i odnijeti smeće, kada se uspijem brzinski depilirati i kada djeca spavaju.. Dakle, rijetko.'

'Ok, ali želja postoji, mislim, niste si, ono, znaš,...dosadili?'
'Gledaj, iskreno, istovremeno ga mrzim i zamišljam povremeno kako izgleda dok pada niz balkon, pitam se kako sam dospjela na ovo mjesto i kako definitivno nisam ona osoba koju sam zamišljala u svojoj koži kada sam imala petnaest godina, nisam pokorila svijet, nisam proputovala Europu za omiljenim bendom, nisam postala netko koga će čovječanstvo pamtiti...

Volim svoj odraz u njegovim očima...

Ali, volim svoj odraz u njegovim očima, volim što me gleda uvijek na isti način, i kada me mrzi znam da me voli, znam da je on moja konačna luka i ne želim ničije tijelo pored svojeg osim njegovog. I, da, znam da nam poklone medeni mjesec od nekoliko dana, onaj na koji nikada nismo uspjeli otići, da bismo bili ludi kao na početku. Barem na nekoliko dana. Uostalom, prevelika doza strasti je sasvim nepraktična u svakodnevnom životu, zar ne?'

Nepraktična i destruktivna. U svakom slučaju nerealna za očekivati... Ali može opstati i tinjati prekrivena ugljenom prašinom i rasplamsati se kada netko na pravi način upuhne mlaz svježeg kisika, malo zraka i prostora neophodnog da bi se vatra razgorjela. Previše zraka, previše slobode taj će delikatni plamičak zauvijek ugasiti.

Stoga, draga, još dok vatrica postoji, potraži pomoć kod neke stručne osobe s dovoljnim autoritetom da je oboje shvatite ozbiljno. Nemojte dopustiti da si prestanete biti neophodni i jedno drugome izvor sreće i zadovoljstva.

Iz vlastitog iskustva znam, a i ti vjerojatno iz svog, da kada nekog počneš promatrati na pogrešan način, kada ne vidiš u njemu izvor inspiracije, kada se prestaneš radovati dolasku kući i intimnim večerima udvoje, kada ga doživljavaš samo kao prepreku koja stoji na putu ostvarenju tvoje prave sreće, da je došao kraj. Pacijent je umro, reanimacija više nema smisla.

Trgnite se iz letargije i oslobodite one ljubavnike s početka veze koji se još uvijek vjerojatno kriju u vama. Želim ti puno uspjeha, ili, u najgorem slučaju, sretan neki novi početak, nekoga tko će u tebi vidjeti sve ono što ti želiš...

Pitajte Nikolinu!
Želite li znati kako bi Nikolina stala na kraj vašim problemima ili u koliko visokim potpeticama ćete zaista biti seksi, odvažite se i postavite pitanje na zadovoljna@novatv.hr.

 

 

 

 

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju