Što učiniti s muškarcem koji provodi vrijeme u tuđem krevetu i polako, no sigurno partnerici ubija samopoštovanje dokazujući svoju muškost grleći neka druga tijela. Nikolina odgovara zašto nije dobro biti 'komad namješataja'
U sretnoj vezi sam već godinu dana i sve je naizgled savršeno. Znam da me voli i da će za mene učiniti sve, no znam i da me vara. Ženskaroš je i odlično laže. Sve su to provodi za jednu noć i znam da me neće ostaviti.
On ne zna da ja znam što se događa, a ja ne znam zašto šutim, možda se potajno nadam da će se s vremenom smiriti, da to radi kako bi postigao brojku ili jer se i sam boji jer je svjestan da se vezao za mene, pa 'živi život' dok se ne veže još više. Da nastavim ovako i šutim ili da nešto napokon učinim? Zašto on to radi?
Sve mi se čini, draga moja, da si se ti već pomirila sa svojom sudbinom. Pomirena sa svime, već više od godinu dana promatraš muškarca koji s tobom i tvojim životom čini što želi, polako, ali sigurno u tebi ubija samopoštovanje, dokazujući svoju muškost u tuđim krevetima, grleći neka druga tijela...
Kako se osjećaš ti kada znaš da je do maloprije bio s drugom ženom? Da je njoj govorio sve ono što bi ti željela (i što zaslužuješ) čuti? Kako se ponaša? Da li spere sa sebe vonj zabranjene avanture, ili te niti toliko ne ispoštuje?
Zaspe li kao umoran ratnik koji je zaslužio oporavak, a ti naslućuješ zašto ga je izdala snaga...? Pokupiš li smjerno njegov razbacani veš, i odeš li ga oprati nadajući se da će voda isprati tragove...?
Mrlje na duši neće ispariti
Osjećaš li se ti prljavo? Gledaš u tišini šarenu zbrku kako se okreće s bubnjem mašine, i mrziš tu istu vodu u koju polažeš tolike nade, jer si svjesna da mrlje na duši neće saprati.
Mrlje koje s vremenom postaju ožiljci, manje bole, ali urastaju u tkivo koje pamti svaku nanesenu uvredu, koje kao žlijezda luči strah, oprez, paniku... Tjeskobu koja prelazi u mržnju, odbojnost prema lažljivom muškom rodu, koja individualne osobine jedinke koja te je povrijedila pretvara u kolektivnu krivnju, koja iz tebe izvlači najgore, i zbog koje ćeš misliti da je samoća blagoslov.
Ponašaš li se kao komad namještaja, onda se nemoj čuditi kada te tako i tretiraju.
Ili, da spasiš sebe od emocija kojima ne želiš biti domaćin, odlučiš otupjeti, pretvoriti se u ljušturu koja po zadanom obrascu obavlja mahinalne radnje: operi, skuhaj, nabavi, čuvaj, pospremi, zaradi, žmiri, ne gledaj, ne osjećaj.
Možda ovaj scenarij izgleda preradikalno, malo preokrutno. Možda se, kao i svaka druga, treća žena nadaš da ćeš snagom svoje ljubavi promijeniti zabludjelu ovcu, iliti voljenog muškaraca. Istina?
Zašto bi se mijenjao kad mu je dobro?
Njemu je predobro da bi želio išta promijeniti. Strpljivo čekaš na svoj red, već godinu dana, i zaista bi trebao biti potpuni idiot da ne bude pažljiv i brižan prema tebi. Pa ti si kao majka koju je nekada imao. Skrbno i tiho, bez prigovora brineš da se svijet vrti oko njega i ravna prema njegovim potrebama, ne tražiš za sebe ništa i puna si razumijevanja i oprosta.
Kažeš, znaš da te voli? Pa kako su tebe učili da se iskazuje ljubav? I kada ti iskazi ljubavi postanu nešto drugo? Znači li voljeti nekoga svakodnevno mu nanositi zlo? Je li psihičko zlostavljanje blaže od fizičkog? I da je zlostavljanje preraslo iz jednog agregatnog stanja u drugo, iz nanošenja nevidljivih rana tvojoj duši u ranjavanje tvog tijela, bi li to za tebe bio još VEĆI izraz ljubavi? Nekako ne vjerujem. Poštuješ li svoj tjelesni integritet, poštuj i svoj unutarnji.
Znaš da te neće ostaviti niti zbog jedne od njih? ZNAŠ?! Ostavlja te svakodnevno. Istina, što ne znaš manje boli, ali zaslužuješ znati da vjerojatno tim ženama govori iste stvari kao i tebi. Što misliš, kaže li im da samo tebe voli? Ili im kaže da je veza s tobom na izdisaju, da niste već dugo intimni i da je pitanje dana kada ćete se razići?
Ne razilazite se samo stoga što 'ti njega previše voliš, i kako ti sada ne može priuštiti brodolom'. U očima drugih, savršen muškarac... Brižan i pažljiv do samog kraja.
Pohod po drugim kokošinjcima bez otresanja perja
Kažeš, živi svoj život dok se još više ne veže uz tebe? Oprosti, draga čitateljice, ali kako se može VIŠE vezati za tebe? Lisicama? Kirurški ti se pripojiti? Izvršiti si lobotomiju i pretvoriti se u sebi dijametralno suprotnog, odanog supruga? Ili samo se vezati papirom na kojemu će stajati potpis. Nekako sumnjam da će ta činjenica kod njega izazvati bogobojazno strahopoštovanje. Više sigurnost da je TEBE vezao, i da će on i dalje moći u noćne pohode po tuđim kokošinjcima, sad manje pazeći da li će otresti perje sa sebe ili ne.
Možda će kasnije, iz vlastite komocije, početi dovlačiti svoj plijen u vaš zajednički stan ili kuću, bez prevelikog stresa od tvoje moguće prisutnosti. I što onda? Možeš se jedino ispričati na smetnji, i dok se povlačiš leđima prema vratima, prema jedinom svojem neoskvrnutom carstvu, kuhinji - pitati možeš li im što skuhati... Krepku kokošju juhicu za snagu.
Svaka druga ili treća žena se nada da će snagom svoje ljubavi promijeniti zabludjelu ovcu iliti voljenog muškaraca. Istina.
Jedna moja prijateljica, koja se upravo rehabilitira od nedavnog prekida izrekla je jednu zanimljivu teoriju.
'Draga', rekla mi je pogledavši me očima madagaskarskog lemura od cjelonoćnog plača, 'ja mislim da muškarci ne traže savršenu ženu uz koju bi se skrasili. Jer da je tako, mi bismo i dalje bili savršen par. Oni čekaju svoj time slot, trenutak kada se odluče skrasiti i pozdraviti s momaštvom, kada se odluče biti u vezi... '
Svatko ima svoj trenutak sazrijevanja
Zamislila sam se nad tom konstatacijom i pomislila kako zapravo svi mi imamo svoj trenutak sazrijevanja. Što zapravo, dodatno komplicira stvari. I možda podrazumijeva da smo možda već svog Savršenog odljubovali.
Jesmo li?
I da li to znači da trebamo odbolovati sa svojim Savršenim dječje bolesti, i pričekati da mu neka unutarnja kontrola leta odobri termin za napuštanje zračnog prostora, za konačno prizemljenje..?
Ja, iskreno, nekako sumnjam u to. Sumnjam da bih i ja u tom slučaju, onako pregažena i istrošena od dugogodišnjeg službovanja u ulozi otirača, bila ekvivalentan ženidbeni materijal. Mislim da bi moj Savršeni spoznao da mu je u susjedstvu cijelo vrijeme na dohvat ruke stajala Buduća, a on je, obnevidio od testosterona nije primijetio. I otišao bi s njom, vjerojatno ne smatrajući shodnim da me o tome uopće i obavijesti.
Jer ako se ponašaš kao komad namještaja, onda se nemoj čuditi kada te tako i tretiraju. Eto, to je moje mišljenje. Vjerojatno sam rekla sve što ne želiš čuti, ali zato imaš prijateljice koje ti govore blažim tonom.
Sretno u donošenju ispravne odluke.
Pitajte Nikolinu!
Želite li znati kako bi Nikolina stala na kraj vašim problemima ili u koliko visokim potpeticama ćete zaista biti seksi, odvažite se i postavite pitanje na zadovoljna@novatv.hr
