Draga Nikolina,
u braku sam tek godinu i pol, a zajedno smo oko sedam godina mada se ovo događalo i dok smo bili u vezi, malo sam zabrinuta jer ja i muž nemamo odnose po mjesec dana, a ponekad ih imamo svaki drugi dan. Bojim se da nam kasnije to ne uništi brak. Što da radim, a nekad mi se jednostavno ne da, a ni mom dragom. Gase li se strasti među nama, a da to ne vidimo? Molim te da mi odgovoriš, malo sam zabrinuta...
Upravo danas razgovarala sam sa svojom prijateljicom koja je s svojim dečkom/praktički suprugom u vezi preko dvanaest godina. Ja, koja nikada nisam bila niti u jednoj vezi duljoj od tri godine, svaku sam njihovu godišnjicu dočekivala sa skepsom.
Tražila sam naznake urušavanja strasti kod njih, male znakove koji bi mi dokazali da je bliskost počela blijedjeti i uzmicati pred zastrašujućom Rutinom.
Svaka njihova godišnjica ponovo aktivira moju promatračku ulogu, i ja netremice promatram svoja dva laboratorijska štakora. Kao uljez koji se nikada nije približio modelu apsolutnog sjedinjenja s nekom jedinkom, sklona sam skeptično tvrditi da je ideal vječne ljubavi (strasti?) utopija koju su nam prodali braća Grimm, naše majke, Hollywood...
No, međutim, upravo činjenica da nisam odustala tražiti napukline u harmoniji - za moje pojmove, već zaista starog para - demantira moju nevjericu. Ja zapravo vjerujem u to!
Zapravo, ispravnija formulacija jest - željela bih vjerovati, a skeptik u meni žudi za empirijskim dokazom. I ta prokleta (precijenjena?) strast..! Ja NE mogu zamisliti ljubav i vezu bez strasti.
Veza bez strasti za mene je kao škola bez učenika. Za sada...
Kažem za sada, jer mi je takvo dugogodišnje iskustvo nepoznanica.
'Bejb, ne možeš očekivati vatromet svakog dana' kaže mi moja iskusnija, iako mlađa, prija.
'Pa, dobro...' ne dam se ja, 'možda ne baš svaki dan, ali kako ga uopće možeš osjetiti na toliko poznatom terenu?'
Djeca, posao, kućni posao - Bermudski trokut u kojem, po meni, želja za malo neobavezne zabave potpuno pada u drugi plan. I nikada mi nisu bile apsolutno jasne formulacije poput 'ispunjavanja bračne dužnosti'. U kojem momentu to postaje 'dužnost'? I znači li to da boravak u dugoj vezi automatski implicira da ono što nas je nekada pokretalo i zbog čega smo bili spremni otići na kraj svijeta zbog voljene osobe, postaje samo 'dužnost'?
Ja, naime, ne želim još jednu 'dužnost'!
'Nemoj biti toliko isključiva, maco... Normalno je da vas zadese sušni periodi. Ključna stvar je da se opustiš i ne dramiš zbog toga. Nema smisla forsirati samo da bi forma bila zadovoljena... Imamo mi svojih trenutaka, ne brini. Znaš, meni je bitno da znam da ga unatoč tome što ga svaki dan gledam u poderanoj trenirci i sa sve većim trbuhom i dalje doživljavam kao jedinog muškarca kojeg želim pored sebe. I kako vrijeme odmiče, ja sam sve sigurnija u to...'
Dakle, postoji nešto više od same tjelesnosti. Ili, bolje budi rečeno, redoslijed stvari se dijametralno okrenuo. Dok na početku veze ne možete skinuti ruke jedno s drugoga jer ste si još uvijek neistraženi teritorij, kasnije vas upravo ta bliskost opušta i inicira potrebu za sjedinjenjem. Malo rjeđe, kako kaže moja bejb, ali svejedno vrlo vatreno i emotivno puno intenzivnije.
Koja je poanta ovog teksta?
Poanta je da ja sama zapravo ne znam ništa iz prve ruke, da se volite i da vam je prekrasno zajedno, da nakon zatišja kod vas ponovno naleti neki orkanski burin, da ste još prije sedam godina prepoznali jedno u drugom svoj 'significant other', iliti drugo ja, da jedno drugom čitate misli i završavate rečenice... Što trebam još dodati da bih te razuvjerila?
Možda samo to da se nadam da ću i ja jednom doći tamo gdje si ti sada. I biti sretna.
...jer ću znati da nam nikakve suše, nikakve nevere, nikakve plime i oseke ne mogu ništa.
Pitajte Nikolinu!
Želite li znati kako bi Nikolina stala na kraj vašim problemima ili u koliko visokim potpeticama ćete zaista biti seksi, odvažite se i postavite pitanje na zadovoljna@novatv.hr.
Sve Nikolinine kolumne pročitajte ovdje!
