U braku sam već 7 godina, u vezi par godina više. Imamo dvoje djece. Naša veza je zamrla u potpunosti, egzistiramo jedino kao roditelji, partnerskog odnosa nema. Želim se rastati, a moj suprug želi ostati u braku zbog djece. Vrijedi li ostati u braku zbog ‘viših ciljeva’ ili imam(o) pravo na još jedan pokušaj? Je li moj život završio onaj tren kad sam postala majka? Zar se zaista s 31 god. moram pomiriti s ovime?!
'Ljubav nikad ne umire prirodnom smrću. Umire jer joj ne znamo obnoviti izvor. Umire od sljepoće, pogrešaka, izdaje. Umire od bolesti i rana; umire zbog dosade, gubitka svježine i sjaja.'
Anais Nin
Kada postaje naporno truditi se?
Ljubav umire u onom trenutku kada se prvi puta zapitamo 'umire li naša ljubav?’. Kada vam prvi puta kroz glavu protrči misao 'slijedi li sada kraj?', znaš, došao je početak kraja. No, hoće li kraj uistinu i nastupiti, nekako duboko vjerujem, ovisi i o nama samima. O nama koji možda svijesno ili nesvijesno ne želimo u osobi pored nas gledati onoga ili onu koji nas je oborio s nogu.
Ne da nam se. Naporno nam se truditi. Smatramo da su ljubav i strast nešto što nam neopozivo pripada samo po sebi, nešto što dolazi s novom osobom u naš život, u što ne treba ulagati i što se održava samo po sebi.
I lakše nam je uvjeriti se da spas leži u tuđem zagrljaju. Nemojmo se lagati, uistinu je tako... Ali koliko dugo?
Ulažemo li u prijateljstva? U sporadična poznanstva? U poslovne relacije? Nažalost, vjerojatno mnogo više no u nama najbližu osobu.
Od ljubavnika do sudužnika
Kastriramo se međusobno s nagomilanim obavezama, sa zajedničkim životom koji prestaje biti uzbudljiva zajednička avantura, od ljubavnika postajemo sudužnici, roditelji, uzdržavatelji, serviseri svakodnevnih obiteljskih potreba, dvije jedinke s izbrisanim identitetom na zajedničkoj adresi stanovanja.
Gledamo u isti par očiju u kojima se prije niz godina zrcalio cijeli naš svijet, a pogled na njih je sasvim drugačiji. Primjećujemo umor, rezignaciju, izdajničke bore urezane u uglovima. Nervira nas način na koji mljacka dok jede, a nekada smo raznježeni uživali kako mu prija ručak spravljen s ljubavlju.
Slušamo njegovo teško, na momente hroptavo disanje u mraku i iznervirani zaboravljamo kako nam je prije mnogo godina to isto disanje ulijevalo sigurnost. Voljeni muškarac u našoj postelji. Sada - smetnja našem prelakom snu...
Pitamo se što radi ovaj stranac pored nas? Jer, to nije onaj čovjek kojeg smo zavoljeli prije niza godina i kojeg smo poželjeli zauvijek. Zaboravljamo da niti mi nismo one osobe s početka zajedničke priče, i da ne odašiljemo iste impulse. Nesvjesni smo svog dijela krivice. Zaboravljamo koliko puta smo odmaknuli njegovu ruku s ramena, jer je trebalo oprati suđe, izvjesiti veš, umiriti uplakano dijete. Nismo niti primjetili kada se prestao truditi. Bili smo prezaposleni robovanjem kućnom ognjištu.
A onda nas je realnost udarila posred pleksusa i oduzela nam dah...
... Kada dolazi onaj nezahvalni trenutak saznanja da si prestala biti voljena ili voljeti, gdje nestanu svi oni predivni trenuci ispunjenja, radosti postojanja, svi oni momenti sreće sto osjećas i voliš nekoga do beskraja? Gdje to nestane, ispari, netragom ode kada ljubav pukne?!...
Bacamo se na ljubav sa željom da postigne čudesne vrhunce, s proždrljivošću koja nas uvijek razočara, tražimo sebe u drugome i naravno, ne možemo se naći…
Godinama se trudimo postići apsolutno savršenstvo, postepeno modificirajući partnera prema svojim željama, i zatim se čudimo rezultatu. Neznanac.
Ne da nam se. Naporno nam se truditi. Smatramo da su ljubav i strast nešto što nam neopozivo pripada samo po sebi i održava se samo po sebi.
I lakše nam je uvjeriti se da spas leži u tuđem zagrljaju. Nemojmo se lagati, uistinu je tako... Ali koliko dugo? I, hoćemo li i slijedeći puta okrenuti novi list i nadati se najboljem? I koliko još puta nakon toga?
Nemoj misliti, draga čitateljice, da ti namećem svoje zaključke, i tjeram te na nešto što u tebi izaziva mučninu. Samo bih željela da promisliš još jednom i pokušaš naći u suprugu ono zbog čega si se zaljubila u njega, ono zbog čega si pred svjedocima izgovorila sva sretna 'da!'.
Ljubav mijenja oblik i agregatno stanje
S vremenom se dogodi da ljubav mijenja oblik, agregatno stanje - ne završi, nego se transformira iz električne energije u toplinsku, iz tekuće u plinovitu strukturu. To ne znači da je promjena nepovratna, nego da je potrebno uložiti snagu volje da bi je se vratilo u stadij koji nam najviše odgovara. Čini mi se da je tvoj suprug dobar i brižan otac vašoj djeci, i samim time tvoj napor ima smisla.
No, ne daj se smesti postavkama male i nefleksibilne sredine ukoliko shvatiš da se iskra među vama nepovratno ugasila. Djeca imaju pravo na SRETNE roditelje, na toplo okruženje i odrastanje u ozračju ljubavi. Samo će se sretan i spunjen roditelj dati u potpunosti i biti čvrst oslonac svojim klincima. Imaš pravo na ljubav, imaš pravo na sreću, imaš pravo na drugu šansu i imaš pravo na upravljanje svojim životom.
Budi mudra i oprezna, slušaj svoje instinkte i sretno!
Pitajte Nikolinu!
Želite li znati kako bi Nikolina stala na kraj vašim problemima ili u koliko visokim potpeticama ćete zaista biti seksi, odvažite se i postavite pitanje na zadovoljna@novatv.hr
