Što učiniti kada sigurnu vezu poljulja zavodljivi stranac. Treba li ostati i uživati u sigurnosti koju pruža partner kojeg poznajemo ili otići i uživati u neizvjesnosti koja je itekako privlačna. Čitateljica je svoju sudbinu stavila u Nikolinine ruke

Draga Nikolina, pratim tvoju kolumnu redovito, i svaki put me iznenadiš svojim probijanjem u srž problema. S obzirom da sama ne mogu donijeti objektivnu odluku i pogledati svoj slučaj s 'treće' pozicije, preostaješ mi jedino ti..

U vezi sam već tri godine. Sve je izgledalo prilično idilično i već se i brak spominjao, sve je djelovalo tako definirano dok u luku nije pristala nova brodica. Da, pojavila se potpuno neočekivano i neplanirano, a za sobom dovukla takav tornado pomiješanih i zaboravljenih osjećaja i nemira, da mi se svako drugo, pa i ovo što sam imala dosad, učinilo kao potpuno pogrešno pristanište.

I dalje sam u vezi. Ali mi ON toliko okupira misli i snove, da jednostavno zaboravljam sve drugo. ON je 'zagrijan' još i više, ali ga koči to što već imam nekoga. Vjerujem da bi s Njim mogla izgraditi jedan intiman i prekrasan odnos, puno dublji od ovoga sada, ali nemam snage za konačan korak. Da pojasnim, nisam prešla granicu i prevarila dragog, ali sam blizu toga i neprestano razmišljam o tome kako bi nam lijepo moglo biti da nisam zauzeta. I tu se spustim na zemlju.

Jer kad se sjetim onih očiju koje me tako zaljubljeno gledaju, onog gotovo pa djetinjasto iskrenog zagrljaja i one bezuvjetne ljubavi koju mi pruža moj dragi, jednostavno nemam snage otići. Njega i dalje volim, ali ta je ljubav poprimila nekakav prijateljski oblik, potpunu opuštenost i ponekad i naviku i monotonost.

Znam da nije uvijek idealno, i da mi s bilo kim drugim nakon nekoliko godina veze neće cvjetati ruže, ali se i dalje nadam da postoje veze koje se ne ugase, koje nadjačaju sve i nastave gorjeti, a ne samo teći nizvodno i prilagoditi se trikovima vremena. Jesam li luda što vjerujem u to? Što bi Ti napravila na mom mjestu? Imam 23 godine..

'Ljubav, tj. ostajanje u ljubavi, a ne zaljubljenost, je svjestan i odlučan čin volje, umijeće, koje moramo savladati kao svako drugo umijeće, kao umijeće drvodjelstva ili umijeće muzike. I zahtjeva brigu, odgovornost, respekt i znanje.' Erich Fromm

Mladost je i prednost i mana

Tvoja najveća prednost, a ujedno i najveća mana, jest mladost. Koja donosi neiskustvo. No, možda iskustvo i godine nisu u nikakvoj plodonosnoj sprezi kada je ljubav u pitanju.

Želiš li budućnost dijeliti s čovjekom koji leži na tvom krevetu. I pretvara se u stranca.

Ljubav nije egzaktna znanost poput matematike ili fizike, ljubav se uči i proživljava cijelog života, a onda se u zrelim godinama nađeš u emocionalnom vakuumu i pitaš se je li moguće da sve ovo vrijeme nisi baš ništa shvatio? Zaključak: u ljubavi iskustvo ne znači ništa, jer da ima ikakvu težinu, ljudi se više ne bi zaljubljivali... Zašto?

Pa, poduprimo ovu naizgled ishitrenu tvrdnju jedinim načinom na koji se ljubav može i znanstveno obraditi - brutalno surovim statistikama.

Prema rezultatima nedavnog istraživanja oko pola udanih žena (45 - 55%) i još više oženjenih muškaraca (50-60%) prevarit će svojeg bračnog partnera. Ne baš utješno za one koji poneseni vrtlogom emocija upravo biraju svoj vjenčani prsten - zar ne?

Većina nevjera nije motivirana eventualnim lošim seksualnim životom u braku, niti je glavni motiv bio seks. To pokazuju i rezultati istraživanja: najveći broj onih koji su priznali nevjeru izjavilo je da su se upustili u tu opasnu igru, pa i po cijenu gubitka i raspada braka, zbog emocionalne praznine koju su osjećali u stalnoj vezi.

Emocionalna praznina....

Mislite da se to VAMA, tako savršenom paru nikada neće dogoditi, sa šarmantno arogantnim podsmjehom novopečenih ljubavnika s visoka gledate na tuđe probleme i autistično, proždrljivo uživate u vašem svijetu. Neko vrijeme. Godinu, dvije, tri... A onda se neprimjetno počnu događati šutnje... Ne one povezujuće, ugodne šutnje, u kojima vam je dovoljna samo blizina tijela, naizgled slučajan dodir koji traje nekoliko trenutaka dulje od nevažnosti, samo saznanje da postojite jedno za drugo.


Šutnje, neugodne i teške, prekidane opet šutnjom i samo njom, s neizrečenim, nedovršenim mislima u zraku, čega ste oboje svijesni, ali i dalje se od stvarnosti branite šutnjom. Ako se sjećaš, nekada si vjerojatno razmišljala o svojoj i njegovoj krvi kako se miješaju, o ugodi, o sreći, koja se napokon počela nazirati, o vašoj zajedničkoj misiji, koja je poprimala logiku.

A sada? O vašoj prošlosti, i o tome kako iz današnje perspektive ondašnji problemi izgledaju minorno i smiješno, i o budućnosti za koju nisi više sigurna želiš li je dijeliti s čovjekom koji leži na tvom krevetu. I pretvara se u stranca.

Ljubav te ne može učiniti imunom na šarm neznanca

A do tog saznanja dolaziš kada shvatiš, mučena grižnjom savjesti, da ti se u misli i protiv tvoje volje uvlači netko drugi, da ovo očito nije ljubav koju si idealizirala i koja bi te učinila imunom na šarm neznanca.

Neki ljudi se jednostavno ugase i odnosi uvenu. Nestanak ljubavi je sasvim legitiman razlog za prekid, ako se mene pita.

Ja mislim da ti ustvari ne ostaješ s njim zbog njega nego zbog SEBE. Zato što se bojiš. Pomalo sebično strahuješ hoće li te ikad itko više tako voljeti i prihvatiti takvu kakva jesi.
Bojiš se promjena i novog. Što je ljudski. Ali , ukoliko malo zagrebeš ispod površine i razmisliš - što ustvari gubiš? Sigurnost? Sigurnost koja te više ne ispunjava i ne čini sretnom? Pa i nije neki gubitak, ako mene pitaš.

I svjesna sam s kojom lakoćom ja, koje se konkretna situacija ne tiče, nižem ovaj tekst. Svjesna sam koliko je teško sam sebi priznati tako nešto i skupiti hrabrosti za radikalnu promjenu. Još je i teže ostaviti nekog tko voli tebe i prema tebi je divan, nego biti ostavljen.

Koliko može trajati agonija?

I što se događa? Oboje prešutno odgađamo trenutak suočenja s istinom svijesni kako je vrijeme nusproizvod ideje. Oboje prešutno tražimo vrijeme. Fatalistički rezignirano se tješimo da ne trebamo brinuti oko stvari na koje ne možemo utjecati. A zapravo nas guši ono isto što kupujemo i u što polažemo najveće nade. Vrijeme.

Koliko ta agonija može trajati? I što će vrijeme donijeti? Kakav antiklimaks?
Pitaš se da li se to događa drugima... I da li se zasićenje događa u svim vezama? Nakon kojeg (opet ta riječ) vremena?

Pokušaj preispitati samu sebe: Što TEBI treba?
Fascinantno je koliko često ljudi izgube sami sebe u vezi s nekim. Zaborave na to što su nekada bili, ili se još prisjećaju, ali im se ne da iz udobne, nezahtjevne čahure u koju su se zatvorili. Izgube individualne karakteristike, nastupaju u pluralu, u paru kao da je to imperativ, ne postavljaju si izazove, ne motiviraju jedno drugo...

Veliko je umijeće biti sam u sebi neovisno o drugome kreativan, neovisan, snažan, inspiriran, a istovremeno biti u pravoj, iskrenoj vezi. Bitno je shvatiti taj mehanizam, ne očekivati samo od onog drugog da donosi uzbuđenje u vašu vezu. Jer može se dogoditi da se problematika počne prenositi s veze na vezu, ljudi uporno misle da će nekoga usrećiti ako odluče ignorirati neke svoje potrebe, nesvjesni da time zatiru svoje ja, ono što ih je u početku činilo zanimljivom jedinkom, i što je privuklo njihovog partnera.

Nemoj se pitati kako je u drugim vezama, svaka je zasebni mikrokozmos. Ispod sjajnih lica, uredno oblikovanih tijela odjenutih u zvučna imena, ili malo manje oblikovanih tijela i manje sjajnih lica koji još uvijek naivno kupuju suknje i košulje, ispod bezizražajnih oklopa, tko zna koliko tamo ima rana?

Odluka je tu, no teško ju je priznati

Meni se čini da si ti već odlučila. Teško je samoj sebi priznati nakon toliko vremena da si u pogrešnoj vezi, u vezi u kojoj više nema ljubavi. Teško je izgovoriti - ne volim te više. Nakon svih planova, nakon strasti, nakon vremena, nakon uspomena. Zato što ni sami ne znaju što je istina. Ne mogu razlučiti ljubav od navike i straha od novog.

Ja nekako osjećam da se u vezi ostaje zato što postoji razlog za to, a ne zato što nema razloga za prekid. Ne pucaju sve veze nužno zbog neke drame, prevare, nasilja, zlostavljanja, svađa... Neki ljudi se jednostavno ugase i odnosi uvenu. Nestanak ljubavi je sasvim legitiman razlog za prekid, ako se mene pita.

Mlada si, na početku životnog puta. Ne želiš jednoga dana u krevetić poleći voljenu djecu nevoljenog stranca, prikriti svoju tugu iza svjetala štednih žarulja, po navici slušati vijesti i u šutnji čekati početak filma. Gledati u lampu koja nespretno glumi svijeću, naslućujući životnu metaforu u toj slici. I sanjati o spasonosnom otvoru u imitaciji života.

Sretno!

Pitajte Nikolinu!
Želite li znati kako bi Nikolina stala na kraj vašim problemima ili u koliko visokim potpeticama ćete zaista biti seksi, odvažite se i postavite pitanje na zadovoljna@novatv.hr

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju