Imam 22 godine, godinu i pol sam bila u 'vezi' s dečkom koji je već 8 godina u vezi sa svojom djevojkom! Lijepa sam i svjesna sam toga i mogu imati koga poželim, ali ja još uvijek volim njega. Dok smo bili zajedno, znala sam sve i gutala njegove laži te uvjeravala sebe da sve to nije istina.... Obećavao mi je brda i doline, vrijeđao svoju djevojku, ali ja sam bila toliko zaljubljena u njega da nisam vidjela kakav je papak zapravo.
Ja sam glumila lutkicu koju je pokazivao, dok je njegova cura sjedila i čuvala kuću. Uz njega sam se skroz promijenila, kao da mi je isprao mozak, za mene je na cijelom svijetu postojao samo on. Voljela sam ga i još uvijek ga volim. Jedva sam preživjela mentalni brodolom kad se oženio, i odlučila krenuti dalje.
On sada po gradu priča ružne stvari o meni. Ne znam kako dalje, jednostvano ne znam obranit sebe...
Draga moja mlada ljubavnice....
Godina i pol s apsolutno krivim muškarcem u tvojim nježnim godinama i nije toliko strašna.
Neke žene na pogrešne potroše i mnogo više. Desetke.... Desetke godina s oženjenim, tuđim, pogrešnim muškarcima, i tada shvate da su od prvog dana znale da to nije ON.
Zašto to lijepe, mlade, ili starije, inače razumne žene čine same sebi....?
Zašto žene pristaju da ih crpe paraziti?
Zašto svijesno odustaju od svojih života? Zašto pristaju da ih crpe paraziti koji uzimaju najbolje od obje strane? Biti ljubavnica znači imati deficit samopouzdanja i suficit mašte.
Neki dan sam o tome pričala s jednom prijateljicom koja godinama živi s telefonom ispod jastuka, spremna na svaku mrvicu pažnje koju joj njezin ljubavnik ponekad milostivo pristaje udijeliti, u trenucima kada je apsolutno siguran da to neće izazvati nikakav potres u njegovom savršenom obiteljskom skladu.
Biti ljubavnica znači imati deficit samopouzdanja i suficit mašte
'Znam sve, ali uživam u svakom trenutku koji mi pruža, a koji me isto tako uništava jer znam da nema smisla. Prilagodila sam svoj raspored njemu, baš kao i svoj stil njegovom, onome što voli; iz malene frikuše postala sam ozbiljna šminkerica. Mogu svaki vikend zabrijati s desetak muškaraca koji mi priđu, ali ne želim. Ne znam kako ću ikada skupiti hrabrost da sve ovo prekinem, prebolim. On je aparat na koji sam priključena dok nepomično ležim u komi, a vrijeme prolazi... '
…a vrijeme prolazi
Nikada nije tražila da ostavi curu. Htjela je samo njegovu blizinu. Nekako je i odrasla uz njega. Nije tražila nikoga jer joj je on bio i više nego dovoljan. I tako je to trajalo godinama. Postajala je sve nezadovoljnija, a nije smogla hrabrosti reći mu da želi više jer se bojala da će se odlučiti za nju.
'U dubini duše često znamo odgovor, zato izbjegavamo postaviti pitanje - ona ili ja…'. Rekla sam joj to tiho, ispod glasa, ne želeći je povrijediti više, jer ovu istinu znale smo i ona i ja. Kao i svaka druga ljubavnica, koja praznike i vikende provodi sama, koja se pred obitelji i prijateljima sve više zapliće u klupko laži kojima brani svoju nepostojeću vezu.
Neminovno se sve više zatvarala u sebe, nastojeći izbjeći neugodna pitanja, izbjegavala je izlaske kako je dobrodušni prijatelji ne bi upoznavali sa slobodnim muškarcima, lagala je roditeljima da puno radi i da nema vremena za druženje, izmišljala poslovna putovanja... I sve je bilo čarobno između njihova četiri zida, ušuškana s njime pod zgužvanim prekrivačem posjedovala je cijeli svijet, miris njegove blizine bio je cijela njezina galaksija.
A onda bi došli dugački i bezizlazni vikendi, poslijepodneva koja su su se vukla poput nesanice, teško, sporo i mučno. Znala je da mu pripada na određeno vrijeme, i pomirila se s tim, znala je da sada grli neku drugu ženu, i to je nije toliko boljelo. Ta koja je imala privilegije bila je njegova ŽENA, samim time nedodirljiva i na pijedestalu, o njoj se nije pričalo. Ali, ono što je peklo, jest pomisao da će njihova ljubav doći kraju, da je mora privesti kraju, i da će on utjehu naći u nečijem tuđem zagrljaju.
Zamijenit će je nekom strpljivijom, kao što je i ona smijenila nekoga, a da nikada neće prošetati gradom držeći se za ruke.
.... i to je sve što je ona željela. Da prestane biti tajnom, da se prestane osjećati kao leprozni izopćenik, u podrumu čuvana nakaza.
Put oporavka je dug i težak...
Na oltar ljubavi oboje prinosite žrtvu. Ti si dala sebe i sve oko sebe. A on? Ništa. Lakomo uzima najbolje od svega što ga okružuje, parazitira uništavajući emocije žena koje ga vole. A ljudska bića su krhka, lome se pod teretom koji ne mogu iznijeti, tražeći opravdanje za sustavno zlostavljanje prestaju imati poštovanja za sebe.
Ako se zaljubiš u muškarca koji ne zna voljeti, na koncu ćeš prestati voljeti sebe.
Put oporavka dug je i težak. Ti si ga već dobrim dijelom prevalila, samo ne smiješ na samom kraju posustati i uvući se opet u pakleni krug. Želiš osvetu?
Najbolje ćeš mu se osvetiti tako da si sretna. Sretna s čovjekom koji te je vrijedan. U ljubavnom odnosu koji pothranjuje tvoje samopoštovanje i čini te boljom osobom.
Sretno, djevojko, i budi beskompromisna u potrazi za onim PRAVIM.
Pitajte Nikolinu!
Želite li znati kako bi Nikolina stala na kraj vašim problemima ili u koliko visokim potpeticama ćete zaista biti seksi, odvažite se i postavite pitanje na zadovoljna@novatv.hr.
Sve Nikolinine kolumne pročitajte ovdje!
