Moja priča počinje ovako: vidjela sam dečka koji je od prvog trenutka na mene ostavio jak dojam. Upoznali smo se i iz minute u minutu me sve više očaravao - zaljubila sam se na prvi pogled! Prilikom sljedećeg susreta rekao mi je što osjeća prema meni, no da ne želi srljati u vezu.
On je dosta stariji od mene, a živimo i daleko jedan od drugoga, vjerujem da mu treba djevojka koja će biti uz njega, a ja to sada ne mogu. Ne želim da se osjeća usamljeno i zapostavljeno no ne znam što napraviti.
Postoji li šansa da naša veza uspije?
Zašto bi, draga moja, udaljenost trebala biti problem?
Ja znam da sam u manjini, ali zagovaram tezu (koju sam isprobala na vlastitoj koži) da udaljenost može biti vrlo poticajna za jedan par. Preduvjet je da imaš dovoljnu količinu samopouzdanja i samodopadnosti ( u najboljem mogućem smislu riječi), partnera s tri čiste u glavi i s vrlo jasnim konceptom situacije u kojoj se nalazite.
I čestitam! Postali ste korisnik jedne institucije nepravedno na zlu glasu, a zapravo prepune zdravih uzbuđenja koja kao da su generator za stvaranje novih emocija između vas.
Minus s egoističnim razlozima
Zamisli kao da si zatražila kredit u banci, i oni su ti velikodušno dali neodređeni grace period u kojem ne moraš otplaćivati kamate, da bi tvoj posao što bolje stao na noge.
Ja znam da sam u manjini, ali zagovaram tezu koju sam isprobala na vlastitoj koži, da udaljenost može biti vrlo poticajna za jedan par
Apsolutno mi je jasno koji je najveći minus. I razlozi za njega su apsolutno egoistični. Naime, lijepo nam je s našim novim partnerom. I volimo zajednička jutra ušuškani u plahte, volimo zajedničke doručke, način na koji on pridržava naočale dok lista novine, ta njegova odsutnost dok mu ti nešto pričaš taaako je dražesna, sladak ti je način na koji on uporno zaboravlja navući gaće dok šeće po kući ma koliko ga ti upozoravala, voliš se čak i uvlačiti u krevet pun mrvica (da, on jede u krevetu, taaaako je sladak), slatko ti je čak i kada se podrigne nakon obroka jer se ti osjećaš ispunjenom kao dobra domaćica.
Sada ti je jasno koliko smo slijepi i obnevidjeli od prokletih hormona koji nam jurišaju žilama i izvrću percepciju realnosti do te mjere da ti i sama pomisao na njegove probavne funkcije izmami priglupi odsutni smješak na lice garniran općepoznatim ribljim pogledom u daljinu.
Zamislimo isti par, nakon opetovanog vrrrrlo intenzivnog perioda druženja koje je, prirodno, ispralo onaj medenomjesečni okus u ustima. Naravno, automatski s time u paketu skidaju se oni predivni zamagljeni filteri s tvog optičkog sistema kroz koje je bilo koja gesta, mimika ili radnja tvog partnera dobivala predivnu šarenu kaleidoskopsku auru.
Bolje nego da si na sintetičkim drogama, bog te mazo...
Zdravije? Ne znam, u nebrojeno slučajeva se pokazalo da baš i nije...
'Ispada ti iz usta dok govoriš'
Bez velikodušnog grace perioda, isti par, isto mjesto, neko neodređeno vrijeme kasnije...
- Možeš li, molim te, bar malo spustiti te novine da razgovaramo?
- O čemu da razgovaramo, pričamo svaki dan?
- Ne pričamo, ja pričam, ti odsutno šutiš....
- Sve smo si rekli
- Nekada sam ti bila interesantna...
- I sad si mi interesantna, pusti me da jedem u miru..
- Nekad smo planirali dane, nekad smo željeli raditi stvari zajedno..
- Pa i sad radimo, tu sam, zar ne?
- ....htjeli smo putovati....
- Putovat ćemo, pusti me sad, svaki dan putujem autobusom, pun mi je kufer putovanja...
- Sve ti ispada iz usta dok govoriš!
- Pa ti me tjeraš da govorim dok JEDEM!!!
- I pun je krevet mrvica, opet si gledao televiziju i jeo čips! Gdje ideš? Opet u kantinu!? Za koga ja kuham??? Ja rintam, a on ide sa svojim dečkima žderat?!
Ok, ovo je mooožda malo radikalno, ali da ilustriram misao.
Da mene netko pita, ja bih voljela živjeti s partnerom na način da oboje imamo zasebno krilo zgrade. Odvojene sanitarne traktove, obavezno!
Zamisli koliko bi svađa bilo manje da se poštediš pogleda na zgužvanu gvalju dlaka u kadi nakon njegovog tuširanja. I prljave čarape? Nema više prljavih čarapa i gaća po najneočekivanijim mjestima, nemaš paranoju da ćeš ih vidjeti u loncu, ne gledaš ga kako reže nokte nasred dnevnog boravka i ne osjećaš kako ti para šišti na uši.
Nalazite se neopterećeni tim slikama, čisti, mirisni, željni jedno drugog, ljubavnici koji to zapravo i nisu, s dovoljno privatnog prostora da ne opterećujete jedno drugo sitnicama koje nas truju.
To bi, ja mislim, bilo idealno... A i veza na daljinu to može biti. Dovoljno bliska i intenzivna da osjećate povezanost, dovoljno daleko da se svakoga puta nanovo otkrivate, dovoljno intenzivno da vam podgrijava motore, s dovoljno slobode da ostanete tajanstveni.
I tko zna, možda vam se jednog dana svemir nasmiješi i vi, kao i svaki drugi par, dobijete svoju priliku da razbijete iluziju.
Sretno...
Pitajte Nikolinu!
Želite li znati kako bi Nikolina stala na kraj vašim problemima ili u koliko visokim potpeticama ćete zaista biti seksi, odvažite se i postavite pitanje na zadovoljna@novatv.hr.
Sve Nikolinine kolumne pročitajte ovdje!
