Suprug i ja smo u braku 32 godine i nikako da povjerujem, da sam u stvari prokockala cijeli svoj život sa čovjekom, kojeg sam ustvari tek sad upoznala u pravom svijetlu.
Najviše se ljutim na samu sebe i često se nazivam glupačom jer si nikako ne mogu oprostiti, što sam kroz život hodala zavezanih očiju i dozvolila, da se u mojoj obitelji događa ovo, što se događa. Moj je suprug već za vrijeme našeg 'hodanja' pokazivao znakove, da mu vjernost nije i neće biti najjača strana, međutim, bez obzira što sam često vidjela kako sa požudom gleda druge djevojke i žene na cesti, dok smo bili zajedno prelazila sam preko toga, iako me njegovo ponašanje vrijeđalo.
Već od samog početka našeg braka primjetila sam, da su mu svakodnevna izbivanja iz kuće potreba koju ja nisam mogla kontrolirati.
Nije se brinuo oko toga, hoćemo li preseliti u vlastiti stan, jer mu je najslađe bilo živjeti pod istim krovom s voljenom majkom.
Nedavno sam pronašla na njegovom kompjuteru fotografije novijeg datuma gdje se grli s mlađom kolegicom. Smučio mi se život s njim... osjećam slabost, kad mu pogledam u lice, a nada, da će se u starosti (58 god) promjeniti, bila je nerealna. Nakon svega što sam prolazila s njim, stavio je točku na i. Sad kad sam otkrila, što je radio moli me da mu oprostim. Ja to ne mogu jer se cijeli moj život s njim sastojao samo od čekanja, čekanja, čekanja.....
Drage moje...
....i poneki 'dragi'
Jer, muških je, barem u domeni pitanja, bilo nešto manje. Ponekad se pitam je li to stoga što je muškarcima lakše, i je li moguće da je njihova biokemija superiornija kada su u pitanju muško-ženski odnosi....? I jesu li oni biološki spremniji da racionalnije gledaju na onu domenu u kojoj se mi žene ponašamo krajnje iracionalno?
Mislim da ne... patiti zbog ljubavi, nesretnih odabira, loših veza, nesretnog spleta okolnosti je univerzalna, ljudska kategorija, samo što vidljiva patnja ili nesigurnost ne spadaju u muški princip. Muški i ženski 'modus operandi', htjeli mi to priznati ili ne, razlikuju se zbog sociološki, kulturološki i obiteljski aspektiranih postavki, a da se i naizgled najsolidnije građene barikade mogu urušiti kao slamnata kućica jednog od troje lakomislene prasadi - pokazuje vaša priča.
Vi ste, draga moja, u maniri vjerne Penelope, čekali svog Odiseja smjernih 32 godine, dok je on svjesno izbivao iz doma kojem je trebao pripadati, zadovoljavao svoje strasti i iskorištavao vašu krotkost i poslušnost.
Često si postavljam pitanje, koliko god mi idealizirali ovu legendu, bi li očaranost svekolikog plebsa bila istovjetna da je Helena osvajala svjetove, a Odisej samozatajno čekao, ili bi njezina epizoda sa sirenama, (odnosno, u ovom slućaju bi to možda bili razvratni satiri...?), bila osuđena s gnušanjem kao najgori kurvarluk?
>> Zašto muškarcima nije dovoljna 'ona' s kojom su u vezi?
Slika žene pomirene sa sudbinom, pogleda uprtog u daljinu, tračak nade u njezinim očima kao nagovještaj onoga što bi trebalo biti, filmski prizor Malene odrezane kose kao kazna njezinu buntu zbog kalupa u koji je postavljena...
Nekako je udomačeno u našoj svijesti, koliko god se busali u prsa progresivnošću vlastitih ideja, da je muškarac taj kojem je moguće tolerirati sve, pa i to da je u svojoj 58-oj godini neodrastao klinac, duhovno zaostao u tinejdžerskim danima, a tijelom zapao u zamku poodmaklih godina.
I to nije neobično.... Bilo bi za osudu da je slika obrnuta.
Vi se ne morate pitati ama baš više ništa. Vama se jedino može predbaciti da ste, susprežući svoje potrebe i želje, potratili cijeli svoj vijek mladosti i ženstvenosti, plodnosti i najboljih godina na čovjeka koji vam na tome niti u jednom trenutku nije bio zahvalan, nego je od vas grabio ne dajući vam ništa.
>> Mlađe je slađe, no je li prihvatljivo?!
Zadovoljštinu vam mogu dati eventualno djeca proizašla iz braka i vaše jednostrane ljubavi, kao kompenzacija za jedan emotivno potraćen zivot. Ili barem njegov dio.
Mislim da sada ne biste trebali oklijevati niti trenutka i da prigrabite sve ono što vam se možda pruža. Nemate potrebe gledati s koje ćete strane dobiti potrebnu sigurnost, jer vaša sigurnost je dosad bila samo privid. Znam da zadovoljštinu niste tražili, ali mozda ćete je pronaći donekle u suzama onog koji vas je sustavno zanemarivao. Ne znam što bi te suze mogle u vama pobuditi, ali mislim da poslovica koja je primjenjiva na ovakve situacije, glasi – vuk dlaku mijenja, ali čud nikada...
Od vašeg supruga nikada nećete dobiti potrebnu vam nježnost, poštovanje i smiraj nakon završenih roditeljskih obaveza, dom pun topline i ljubavi. Njemu je povrijeđen ego, nije bio spreman na to da i njegova samozatajna supruga ima ista prava i potrebe kao i on, nije se dobro suočio s činjenicom da možda on i nije centar njezinog svijeta.
...ne više.
Uživajte u uzbudljivim situacijama koje vam život donosi, budite malo sebični i uživajte i u tome.
Nikolina
Pitajte Nikolinu!
Želite li znati kako bi Nikolina stala na kraj vašim problemima ili u koliko visokim potpeticama ćete zaista biti seksi, odvažite se i postavite pitanje na zadovoljna@novatv.hr.
Sve Nikolinine kolumne pročitajte ovdje!
